"Daj djevojci prave cipele, i ona može osvojiti svijet"
slavna je to rečenica još slavnije glumice Marilyn Monroe kojom si, ponekad, u nedostatku stvarnog ovozemaljskog argumenta, pokušavam opravdati kupovinu novih cipela :). Da, da, i ja sam, kao i većina vas, jedna obična sakupljačica cipela.
I bez obzira na bezbroj potpetica u mojem ormaru, nikako me nemojte smatrati sakupljačicom nepotrebnih cipela. Taj izraz ne priznajem, on služi podilaženju skepticima, i nema veze sa stvarnim životom jedne žene. Evo, baš sam provjerila u svojem ormaru, i odgovorno tvrdim kako nemam niti jedan jedini par nepotrebnih cipela. Svake sam cipele kupla s razlogom. I odmah primite na znanje, taj se razlog ne mjeri brojem učinjenih koraka, kako neki pogrešno misle pa nemojte posezati za racionalnošću kada su cipele u pitanju. Mi, žene, jedinu računicu u toj stvari priznajemo pri mjerenju visine potpetice.
Još 3500 godina prije Krista neki murali prikazuju da su u Egiptu pripadnici viših slojeva za svečanosti obuvali cipele na noge i vezali ih simbolično kožnatim remenjem u obliku znaka "ankh", simbola života i besmrtnosti, a te su cipele imale potpeticu, bez obzira jesu li ih nosili muškarci ili žene.
No, ovo nije članak o povijesti obuvanja i potpeticama već sentimentalan osvrt na tajnu vezu žene i cipela i njezinu životnu besmrtnost. Jer zaista, cipela nikada dosta i beskrajna je potreba za novima :).
U svojem suživotu s cipelama, najteže podnosim ljeto i za svaki ljetni dan trebala bih nove cipele, jer ljeto je tako životno i vedro, sočno i lepršavo. Jesen je pak specifična po zvuku potpetica. Mislite li i vi da postoji nevidljiva veza između zvuka potpetica i jesenske kiše, maglovitih jutara, pločnika posutih lišćem, sunčanih jesenskih dana okupanih najljepšim toplim bojama i dugim sjenama. Koliko je to izazova, koliko je to različitih visina i debljina potpetica ? A tek zima? Postoji li u prirodnom životnom ciklusu dosadnije razdoblje od tamne i hladne zime, i kako najbolje proći kroz te teške mjesece? U različitim cipelama, naravno! A tek proljeće, taj silni zanos i buđenje.........?!
I začas se tako u životu jedne žene stvori impozantna družinica visokih potpetica. A svaka od njih nosi svoju priču zapisanu u biću njezine vlasnice. I sada, drage moje, dolazimo do suštinskog pitanja ovog posta? Gdje ste pospremile te svoje male, velike, javne ili tajne priče s potpeticama? Ukoričene priče složile ste na police, to znam. A cipelice? Nepravedno zatvorene u ormarićima!
Ja svoje srebrne plesne cipelice držim na svojem radnom stolu i one su moje vječito nadahnuće. Na inox podlošku visoke lampe u spavaćoj sobi svečano me gledaju satenske sandale sa zlatnim tankim štiklama, a na hrpici najdražih časopisa ljubičaste šljokičaste savršen su ukras mojeg kutka naše dnevne sobe, oslonjene potpeticama o zid obojan istom nijansom.
Hoćete li i vi izložiti svoje posebne cipelice i dopustiti im da vam šapuću vaše tajne priče i osnažuju vas. Možda su baš te cipele, sada zaključane i nevidljive, one prave na koje je mislila Marilyn Monroe, jer čini mi se da još nismo sasvim osvojile svijet.
A što vi mislite o tome?
.JPG)
.jpg)
