DeconStr. naziv je projekta nastalog krajem prošle godine. Drugi naziv zasigurno bio – Igra, jer je upravo koncept cijele priče – bijeg od monotonije, igra materijalima, spajanjem, bijeg od normi i pravila konstrukcije.
Još 1964. Yoko Ono svojim je performansom (Cut pieces) bila blizu onoga što se naziva dekonstrukcija, pa je, dozvoljavajući publici da škarama odreže dijelove tkanine (konkretnije, njezine odjeće), ostala sjediti gola. Tu je autorica, između ostalog, prikazala upravo taj odnos između nevidljivog i vidljivog, odnosa tijela i same odjeće.
80-ih godina prošlog stoljeća na temelju dekonstruktivističkih načela prvi su počeli stvarati dizajneri Yamamoto i Kawakubo, dok bi danas jedan od najznačajnijih takvih dizajnera bio upravo Martin Margiela (vjerojatno nešto više poznatog od kada je prošle godine napravio liniju odjeće za jedan puno poznatiji švedski brand.)
Projekt DeconStr. nastao je odstupanjem od nečeg klasičnog, konstrukcijskih normi, spajajući različite materijale, i ono što je vidljivo na svakom modelu – jedan dio nastaje spajanjem dva različita dijela, pretvarajući ih u jednu cijelinu.
Kako i sama autorica, Martina Herak, kaže: "Kraj se ne nadzire. Ono što se nadzire je igra, gledanje izvan okvira nekakvih normi, opipavanje, interakcija tijela i tkanine, spajanje, traženje. Zanimljivo je gledati taj put – pratiti priču koja nastaje od jednog komada tkanine, uvesti taj dio tkanine u prostor, spojiti ga s tijelom, s drugim komadom tkanine. Nikada ne znam što će se zapravo s tim dijelom tkanine dogoditi, i to je smisao stvaranja. S druge strane, jedan odjevni predmet može nam poslužiti na više načina; čak i kada taj odjevni predmet izgleda dovršeno, možemo ga preoblikovati, s nečim spojiti, okrenuti, dati mu onaj smisao koji mi želimo.“
Više o Martini saznajte ovdje: Pet profesija u jednoj ženi
Pročitajte najnoviju Martininu kolumnu na Female.hr-u: Borba s vjetrenjačama zvanim okolina
.JPG)
