Djevojka iz susjedstva na svjetskim modnim pistama

Drage lutkice, za početak tjedna upoznat ćemo vas sa svim čarima, ali i nedostacima manekenskog svijeta.

23-godišnja Katarina Tutavac, primjer cure iz susjedstva koja je na putu prema svjetskim modnim pistama s diplomom novinarke pod rukom, trenutačno se nalazi u Njemačkoj gdje gradi svoju internacionalnu manekensku karijeru, ali je ipak odvojila vremena da popije kavu s ekipom Femalea i ispriča nam kako je ona pronašla svoje mjesto u svijetu modelinga.

Draga Kate, za početak nam reci od kuda ta ljubav prema modnoj pisti? S koliko godina si se upustila u manekenske vode?

Pa zapravo, nisam jedna od onih koje bi na ovo pitanje odgovorile tipično tipa: 'Od malih nogu volim modu i manekenstvo. Jedva sam čekala odrasti da se mogu početi šminkati i oblačiti štikle. Moj san od kad znam za sebe jest bio biti model.'

Naime, unatoč mojim fizičkim predispozicijama nikada nisam razmišljala o tome da se počnem baviti modelingom. Imala sam predivno, normalno djetinjstvo u malom gradiću Opuzenu i ne bih ga mijenjala nizašto. Tamo me nije nitko mogao opaziti i uputiti u taj svijet. Zato se to i dogodilo relativno kasno, s 18 godina.

Tek kada sam se preselila u Zagreb presreli su me u City Centru, prijavili na natječaj i tako je to zapravo krenulo. Nisam ni sama bila svjesna što se događana niti da li to želim. Dogodilo se spontano i ja sam bila znatiželjna i željna novih iskustava. Vjerojatno vam je čudno što je 18 godina, zapravo, relativno kasno za početak bavljenja manekenstvom. Da, malo zastrašujuće, ali istinito. Curice počinju vrlo mlade, s 13, 14 godina. No, neka optimalna dob kada je curica, ajmo reći, dovoljno zrela i odrasla (iako naravno, rijetko koja jest) za taj posao jest 16, 17 godina

Koja je prva revija koju si nosila? Jesi li imala tremu?

Nikada neću zaboraviti svoju prvu reviju. Bio je to Cro a Porter na Velesajmu, nosila sam Hippy Garden. Na posljednjem Cro a Porteru sam ponovno nosila Hippy Garden i uvijek mi je iznova drago s njima surađivati jer se uvijek s nostalgijom prisjetim svog prvog iskustva. Imala sam 18.godina. Bila sam preplašena i uzbuđena. Svidjela mi se sva ta strka u backstageu, volim kad se skakuće oko mene, kada me drugi šminkaju i rade frizuru. Jednostavno, volim taj užurbani ritam. Da bi radio taj posao moraš ga voljeti ili ne ide. Ja sam ga zavoljela na prvi pogled.

Da možeš birati između svih svjetskih dizajnera, čiju bi reviju prvu nosila?

Najviše od svega željela bih nositi Chanel reviju. Uvijek su čarobne i posebne! Osim toga, uživala bih u Elie Saab haljinama i Victoria's secret donjem rublju. ☺

Jesi li ikada pala na modnoj pisti?

Hahaha. Da si me prije mjesec ovo upitala odgovorila bih 'Srećom ne'. No, nažalost, dogodila se jedna ne baš ugodna situacija na posljednjem Cro a Porteru. Dan prije naših Fashion weekova pala sam na stepenici i dosta jako uganula gležanj. Nisam htjela odustati već sam pomoću leda i puno Deep Reliefa uspjela odraditi sve revije. No, na zadnjoj reviji dogodilo se ono čega sam se bojala. Gležanj je bio preopterećen od silnog hodanja u visokim potpeticama, popustio je i ja sam ponovno izvrnula nogom i pala. Srećom, bilo je pred kraj piste, pa nitko nije primjetio. Brzinom svjetlosti sam se ustala i nastavila hodati. Bila sam ponosna na sebe što sam uopće uspjela odraditi sve revije sa takvim gležnjom.

Tko je tvoj uzor u manekenskom svijetu?

Zapravo, nemam uzor. Uzor su mi svi modeli koje su zahvaljujući svom trudu, radu i upornosti ostvarali zavidnu karijeru. Eventualno mogu navesti svoje omiljene modele. Od fashion modela moji favoriti su Daphne Groeneveld, Antonia Wesseloh, Hailey Clauson i naša Valerija Šestić. Od Victoria's Secret modela jako mi se sviđa Candice Swanepoel- divna je! Od stare garde obožavam Millu Jovovich!

Što je najbitnije da djevojka ima ako se želi baviti manekenstvom?

Na prvom mjestu su, naravno, fizičke predispozicije, jer da bih se uopće počeo baviti manekestvom i da bi te uzela neka modna agencija moraš zadoovljavati neke uvjete. Većina već zna o čemu se tu radi. Dakle, poželjna visina je iznad 173 cm. Rijetko koja agencija će prihvatiti curu nižu od toga, osim ako je Kate Moss.

Naravno, moraš biti prirodno mršava i tanka. Što tanja to bolja. Zato je vrlo teško curama koje nisu prirodno mršave i brzog metabolizma baviti se manekenstvom. To su onda stalne dijete i mučenja koja na kraju odu u krivom smjeru i dovedu do teških bolesti kao što su anoreksija i bulimija.

Što se lica tiče bitno je da je specifično, da cura ima nešto u sebi. Teško je to objasniti, ali kada si duže u tom poslu već postaneš sposobna prepoznatavi lica s potencijalom. I naravno, bitna je čista koža bez akni i prištića zato što se agencijama predstavljamo prvenstveno pomoći prirodnih fotki bez šminke i photoshopa.

Osim navedenih fizičkih predispozicija vrlo bitne su i osobnost i energija koju cura prenosi na okolinu. Znači, ne gleda se samo izgled kao što mnogi misle.

Moramo priznati da smo pomalo ljubomorni na tvoju vitku liniju☺ Jesi li ikada bila na dijeti?

Ne, nikad nisam bila na dijeti. Prirodno sam vitka i zapravo većinu svog života provela sam prejedući se sa željom da dobijem koju kilu. No, nije išlo. Otkada se bavim manekenstvom prihvatila sam svoj izgled i više nemam želju za mijenjanjem. Ovaj posao mi je dao dosta samopouzdanja koje mi je prije nedostajalo. Shvatila sam da ljepota dolazi u različitim oblicima. S obzirom na to da je za posao modela potrebna iznimna vitkost, moje genetske predispozicije uvelike mi pomažu u tome. Naravno, da bi se održala dovoljno vitkom većinu vremena trudim se zdravo hraniti, iako tu i tamo mi se zalome pogreške budući da sam veliki gurman. ☺ No, srećom brže gubim kile nego što ih dobivam.

Je li itko od dizajnera čije si revije nosila tražio da smršaviš?

Nije mi se dogodilo da me dizajner traži da smršavim. Zapravo, naši domaći dizajneri ne rade baš minimalne konfekcijske brojeve kao oni inozemni i više puta mi se dogodilo da su robu na meni morali suziti nego širiti. No, inozemni scouti i agenti su me tražili da smanjim koji cm u bokovima budući da sam malo ženstvenije građe. Naime, bokovi za inozemnu karijeru fashion modela moraju biti strogo ispod 90 cm. U ovom svijetu centimetri su sve.

Kolika je prosječna zarada manekenki u Hrvatskoj? Je li se da preživjeti od bavljenja manekenstvom?

Zarada ovisi isključivo o količini i vrsti obavljenog posla. Kampanje, look-bookovi i katalozi se plaćaju više od editorijala i revija. Dakle, sve ovisi koliko i što radiš. Zaraditi se može, ali u posljednje vrijeme zbog recesije u Hrvatskoj baš i nema puno posla. Dosta modnih tjednika i mjesečnika je prestalo izlaziti. Dosta dizajnera radi revije, a na koncu ne plate modele i tako ukrug. Nije lako živjeti isključivo od manekenstva u Hrvatskoj.

Vani se vrte puno veće cifre, a i puno više je posla. Dovoljno je reći da u Hrvatskoj možeš u najboljem slučaju imati par castinga tjedno, a recimo u Milanu ih imaš 10-ak dnevno. Manekenski život nije glamorozan kako se čini. Potrebno je mnogo odricanja, rada i truda da bi se ostvarili nekakva karijera koja vas može financijski osigurati do kraja života.

Kakvo iskustvo imaš s hrvatskim modnim agencijama? Koju bi agneciju preporučila za djevojke koje bi se htjele baviti manekenstvom?

U Hrvatskoj po meni postoji samo jedna kvalitetna modna agencija, a to je Talia model. Jedno vrijeme sam provela u agenciji koja definitivno nije bila za mene. Bila je više usmjerena na hostesiranja nego na manekenstvo. Srećom, pa sam poslušala savjete drugih i obratila se svojoj sadašnjoj modnoj agentici Tihani Harapin-Zelepugin. Ona me rado uzela u svoje ruke i od mene napravila pravog modela. Naučila me svemu- samopouzdanju, hodanju i poziranju. Pružila mi priliku da pokažem svoje kvalitete. Sada, uz pomoć internacionalne scouterice Jelene Ivanović, zajedno radimo na tome da se okušam u inozemstvu. Posvetila sam im puno povjerenje i nadam se pozitivnim rezultatima. Svim djevojkama koje bi se željele bavitit manekenstvom i imaju sve predispozicije savjetujem da se obrate gospođi Tihani.

Koji savjet bi dala našim čitateljicama i budućim manekenkama?

Najbolji savjet koji vam mogu dati jest da vjerujete u sebe! Modeling je vrlo zahtjevan posao, ali ako stvarno imate potencijala pokušajte. Nemate što izgubiti! Čak i ako doživite par početnih odbijanja, ako ste uporni i vjerujete u sebe nebo vam je granica! Pojedine cure znaju biti zaista fantastične i kao stvorene za modela, ali zahvaljujući svojem strahu, rezigniranosti i manjku upornosti odustaju. Jednog dana ćete žaliti ako ne date sve od sebe. Zato samo naprijed!

Uspješna si studentica novinarstva. Uspijevaš li uskladiti obveze na faksu s modnim revijama?

Da, evo, moram se pohvaliti da me magistarski rad dijeli od titule magistrice novinarstva i odnosa s javnošću. I to sve u najbržem mogućem roku. Ja uvijek volim naglasiti da se sve može kad se jako želi. Manekenstvo je dosta zahtjevan posao i ako ga želiš kvalitetno obavljati moraš mu se maksimalno posvetiti. Pogotovo ako želiš putovati i okušati se internacionalno. Ja sam tako odgajana da mi je školovanje uvijek bilo na prvom mjestu. Nikada mi nije palo na pamet da zbog manekenstva zanemarim fakultet. Uvijek sam bila uvjerena da mogu oboje uskladiti. I ispostavilo se da sam zaista mogla. Ljudi mi se znaju često diviti i čuditi kako sam uz manekenstvo još uspjela i faks riješiti u roku. No, naravno da je moguće, jedino što je potrebno su volja, upornost i dobra organizacija.

Što više voliš – manekenstvo ili novinarstvo?

Hm..teško pitanje. Zapravo, odnosi s javnošću su ono čime se želim baviti u budućnosti budući da manekenstvo nije posao kojim se možeš baviti vječno. Stoga, sada dok još mogu želim iskoristiti svoj mlad izgled u svrhu manekenstva, a diplomu mi nitko ne može uzeti i jednog dana se zaista želim posvetiti odnosima s javnošću.

S obzirom na vijek trajanja manekenskog posla ti si se osigurala u budućnosti. Gdje se vidiš za 10 godina?

Ovo pitanje se nadovezuje na ono prethodno. ☺ Pa za 10 godina bih voljela biti sretna i zadovoljna. Imati dovoljno iskustva i proživljenog iza sebe, ne žaliti za ničim i možda biti sretna žena, majka, a i poslovna žena. Voljela bih sve to uskladiti i biti ispunjena u potpunosti.

Uspijevaš li pronaći vremena za privatni život?

Naravno. Imam dečka već 5 godina koji mi je velika podrška u svemu što radim. Veliki je životni dar imati tako nešto. Nije svatko te sreće. Posvećujem mu koliko god mogu slobodnog vremena i nastojimo ga iskoristiti najbolje što možemo. Dečki često znaju sputavati svoje cure u ovom poslu zahvaljujući ljubomori i posesivnosti. Mnoge zbog toga na koncu odustaju. Takav odnos je nezdrav i treba ga na vrijeme prekinuti. Također, jako volim provoditi vrijeme sa cijelom svojom obitelji. Imam mlađu sestru koju volim savjetovati i usmjeravati na pravi životni put.

Što misliš o vezama između manekenki i nogometaša? U čemu leži tajna privlačnosti izmeđe ta dva zanimanja?

Mislim da su u zadnje vrijeme popularniji poduzetnici, haha. Ne znam kakva veza postoji između manekenki i nogometaša. To je samo još jedan od stereotipa, a nisam fan stereotipa.

Jesi li ikada osjetila ljubomoru i zavist svojih prijateljica?

Mi, ljudi, smo po prirodi zavidni i ljubomorni. Netko više netko manje. Otkad sam se počela baviti ovim poslom shvatila sam tko su mi pravi prijatelji i tko se istinski raduje mom uspjehu zajedno sa mnom, a tko ne. Sada je vrlo lako napraviti selekciju. ☺ Ne trošim vrijeme i energiju na one koji to ne zaslužuju.Život i vrijeme predragocjeni su za tako nešto.