Mafijaška posla

Nevjerojatna sličnost mafijaških zapovijedi sa zapovijedima bračnih drugova


Objavljeno: 01.06.2012.
Autor: Judita Rogina Žud

Foto: Female.hr
Pogledano: 3303 puta

Zanemarimo kriminal i ubojstva, danas ćemo malo o principima i skupinama koje djeluju iz pozadine.

Eto vraga, došla je sezona mafijaških poslova i prva žrtva je pala. Ne bi bilo tako strašno i tragično da se ne radi o meni bliskoj i dragoj osobi. Bliske smo baš zato što dijelimo isto luđačko shvaćanje dobrih stvari u životu, da traju dok god stojiš jedan korak razmaka od njih. To prešutno pravilo da se družimo po principu jednog koraka razmaka, razvilo je s vremenom bliskost i slobodu da svaka ode u svoj svemir, a kad se ponovno vidimo, kao da i nismo nikada otišle…

Nakon šokantnog telefonskog poziva i objave kako doživotno odlazi na drugu stranu zakona i još očekuje da joj držim štangu u tom pothvatu, rezonirala sam malo širu sliku i došla do spoznaje da to možda i nije tako čudno. Cijela se moja banda u posljednje vrijeme sve manje smuca po birtijama, a sve više po kojekakvim večerama. Na tim su se finim, pristojnim večericama i počele povlačiti teme za koje smo još do jučer svi kolektivno gurali prste u usta i vikali: FUUUJ! NEMA ŠANSE! NE BIH JA NIKADA!

Zbrajam stanje u bandi i zaključujem da još uvijek nije tako tragično, iako se ozbiljni pomaci vide iz aviona. Lj je davnih dana probila gornju granicu dvogodišnjeg hodanja, B je našla nekog bez patološki traumatičnog djetinjstva, I se zaljubio k'o tele, K dijeli istu adresu sa svojim muškarcem već toliko dugo da smo svi zaboravili što je uopće prije njega postojalo. I si je dozvolila aferu, a u slučaju gospodične A burna afera se pretvorila u sigurnu luku. Zbog J se samo srce Dalmacije preselilo u Zagreb. Ova moja prija iz drugog svemira se odlučila na jedan najobičniji mafijaški pothvat.

Dakle, dva mjeseca nakon kobnog telefonskog poziva stojim na mjestu zločina sa svojom tipičnom namrgođenom facom i bahato dižem obrvu dok se još jednom okrećem oko sebe mahnito tražeći po prostoriji i najmanji znak da je sve ovo samo neka predstava.

Promatram sekundu i jedan i drugi obiteljski kartel. Ne mogu u zapažanju preskočiti kako jedna i druga grupacija hladno, svečano, otmjeno i elegantno uživaju u stvaranju nove grupacije za koju se već izdaleka da naslutiti da će u budućnosti imati njihove, vrijednosti, tradiciju i tome slične stvari.

Razmišljam u tim trenucima o deset mafijaških pravila koja su navodno pronađena, nakon uhićenja Salvatorea Lo Piccola šefa sicilijanske mafije Cosa Nostre, u njegovoj kući, a kažu slijedeće:

1. Nitko se ne može osobno predstaviti nekome od naših prijatelje. Uvijek mora postojati treća osoba koja će to učiniti.

2. Nikada ne gledaj ženu svoga prijatelja.

3. Nikada te ne smiju vidjeti sa policijom.

4. Ne ulazi u kafiće i klubove.

5. Uvijek budi dostupan Cosa Nostri. Čak i ako ti žena upravo rađa.

6. Vrijeme sastanka mora biti poštivano. Nema kašnjenja.

7. Prema supruzi se ponašaj sa poštovanjem.

8. Kada te pitaju o nečemu, moraš odgovoriti istinito.

9. Novac se ne uzima ako pripada mafiji ili drugim obiteljima.

10. Ljudi koji ne mogu biti članovi Cosa Nostre: svi koji imaju rođake u policiji, svi koji imaju doušnike u obitelji, svi koji se ponašaju loše i ne poštuju moralne vrijednosti

Hmmmmm, zapravo nevjerojatna sličnost zapovijedi za mafijaše i zapovijedi za bračne drugove, doslovno ili manje doslovno prevodeći…

Dok gledam svoju prijateljicu iz drugog svemira kako hoda prema naprijed uz Ave Mariju u pozadini, lica prekrivenog čipkom, ne mogu se nekako oteti dojmu da sam svjesno pristala biti suučesnik. U mafijaškom poslu. A do jučer sam na sva ta mafijaška posla vikala kako su prokleta, društveno nametnuta i da naravno, ja ne bih nikada!

Postoje valjda trenuci kada shvatiš da ti je pametnije više ne izgovarati poštapalicu "ne bih ja nikada", jer samo prilika čini lopova. Sada kad sam službeno postala mafijaška kuma, sigurno se neću više klet da nikada neću sjediti na onoj kičastoj stolici ispred oltara.

Vrhunski mafijaš mora biti izrazito inteligentan da bi mogao igrati pravu igru. Ne sumnjam da će me, ako ikad nesretnim slučajem dođe do takvog scenarija, do oltara morati ganjati pištoljem. Ako mu ipak uspijem zbrisati, u ime nepriznavanja tradicije, uvijek mu preostaje da me preduhitri na izlasku iz crkve. Otvori vrata limuzine, ja njemu sa suvozačkog otvorim vrata iznutra i odjašemo u Las Vegas. U Las Vegas, ravno u kapelu, Elvisu na tretman. Frank, kojem mafijaški milje također nije stran, može pjevati samo: That's life!

Vuk sit, koza cijela, što bi najgledaniji mafijaš Tony Soprano objasnio kao:

"Marriage, or any relationship for that matter, is a give and a take" 

Komentari
Da biste mogli komentirati članke morate biti registrirani korisnik. Registrirajte se ovdje.