Baš kad naivno pomislim kako znam sve što treba znati o životu i uljuljkam se u njegovu ljepotu postojanja, dogodi se da odjednom stojim nasred vlastitog konflikta same sa sobom. Na jednoj se strani najčešće nađe zdrav razum, a na drugoj nešto što bi se trebalo zvati emocije.

Već sam izbrusila zanat, pa sama sebi za takve situacije prepisujem vlastiti oblik terapije. Terapija se naime, kad okolnosti stisnu malo jače, sastoji od dva dijela. Nekad je bila popraćena heavy metalom koji trešti po cijeloj kući. S godinama sam postala sofisticiranija, pa sad imam fazu klasičnih koncerata za klavir.

Prvi dio terapije, odnosi se na nemilosrdno ribanje malih mrljica od kamenca na keramičkim pločicama u kupaoni, uz prvi dio Koncerta za klavir Sergeja Rachmaninova. Sustav je razvijen tako da se u prvom dijelu obavi teži posao, pa zato uz to ide Rachmaninov. Njegova glazba nekako ima određenu dozu težine, kao da se hrpa kamenja sporo prelijeva s jednog mjesta na drugo. Dobro, nije baš ovaj puta tolko strašno da bi mi u ribanju pločica društvo pravio Wagner, jer bi to otprilike bilo kao da se divovske stijene kotrljaju nizbrdo.

Bijelu kutu kakvu nose članovi Hrvatske udruge za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju, zamijenila sam bijelom haljinicom kakve se nebi posramila ni Aggie iz Odreda za čistoću. Haljinica je bila hot samo onom zbog kojeg ribam pločice, a on ionako ne može biti objektivan kad je moja haljina u pitanju. Moj najbolji prijatelj iz srednje škole je jednom prilikom izvalio da u njoj izgledam kao Dragana Varagić u filmu Varljivo leto '68, a moje cure su padale svaki puta pod stol od smijeha kad bi se u njoj pojavila na kavi. Nakon toga sam je na nekom tulumu prosvirala slučajno cigaretom pa nemože više nažalost u javnost. Žao mi je bilo baciti je u smeće. Zbog sjećanja na kvalitetna partijanja u njoj. Tako je propaljena haljina u stilu pekarice poslužila kao radno odijelo za ribanje pločica.

U drugom se dijelu samopropisane terapije, uz Koncert za klavir Sergeja Rachmaninova, tu i tamo udostojim obrisati prašinu sa svoje kolekcije ženskih magazina. Razne časopise, u tim trenucima, volim slagati po datumima. Od najstarijeg do najnovijeg. Prema imenima časopisa i zemljama izdanja. No, tada sam se sjetila da bi jednu vrstu domaćih magazina mogla složiti po broju objavljenih stranih intervjua. Tek toliko da vidim kakvo je stanje na domaćem tržištu. Do tog trenutka od kamenja u meni, ostali su samo mali kamenčići, pa je na redu bilo prebacivanje mp3-a na Čajkovskog. On je nekako mekši od Rachmaninova. Do trenutka kad klavirski genije Arthur Rubinstein u 23. opusu prvog dijela Koncerta lupa po tipkama u pratnji violina simfonijskog orkestra, već vidim izlaz iz svoje drame.

Put prema izlazu iz vlastitog konflikta stoji u intervjuu sa filmskim redateljem Woodyjem Allenom. Na pitanje što je najvažnije naučio o vezama i ljubavi, Allen odgovara: "Mnogo smo ovisniji o sreći nego što nam se čini. Ljudi kažu: ako želiš imati dobru vezu, moraš na njoj raditi. To nikada nećete reći kada se radi o nečem što zaista volite, o jedrenju ili odlasku na nogometnu utakmicu. Nikad ne kažete: moram na tome raditi. Naprosto to volite. Na vezi ne možete raditi, nemožete je kontrolirati. Morate imati sreće i ići kroz život. Ako nemate sreće, morate biti spremni na određenu dozu patnje. Zato je većina veza vrlo teška i donosi patnju. Ljudi ostaju zajedno zbog inercije, nemaju snage. Boje se samoće ili imaju djecu."

Dok ja u kontinentalnom dijelu zemlje svoje osobne konflikte rješavam klasičnom glazbom i ribanjem pločica, moj Krkan na jugu svoje rješava branjem mandarina. Dok u klapskom stilu pjeva: "...zapetlja san ruke dok sam odrišiva konope..." ponekad žvače čačkalicu. Ima šarma i dušu, to definitivno.

Priznati samoj sebi da nije problem u kamencu na pločicama, nego u tome što je on 500 kilometara južnije, nekada nije lako. Ako nova sezona baluna između kontinenta i juga opet počne, imali smo sreće. U tom je slučaju rezultat izvjestan: 3:2 za kontinentalno područje, bez obzira što je jug vodio balun cijelu prošlu sezonu. Zna se tko kod njih doma drži sva tri kuta kuće. :)