Kako napraviti dobar žanrovski film u 21. stoljeću, a da vas kritičari, filmofili i ini ne svrstaju u isti nezahvalni “koš” s Michaelom Mannom, primjerice? Kako profilirati šutljive antijunake, a da ih ne usporedimo s Melvilleovim samurajem Delonom? Kako se izvući od “epiteta” pastiš? Ako niste sigurni, na vaša pitanja mogao bi odgovoriti Nicholas Winding Refn, jedan od najpotentnijih europskih filmskih autora, koji je svoju sreću pronašao čak i u dalekom Hollywoodu.
Istina, prijelaz nije bio lak. Nakon izvrsnog debija Pusher, Refn je lutao desetak godina dok nije naišao na priču o zloglasnom britanskom zatvoreniku Charlesu Bronsonu (ne, ne “onaj” Bronson), ali tko zna što bi i od te i takve priče ispalo da mu se Svemir nije nasmiješio i poslao zraku Sunca u obliku Toma Hardya, koji je Bronsona utjelovio zastrašujuće autentično?! Danas pišem o Refnovom posljednjem uratku Drive, o filmu za čiju je režiju dobio nagradu u Cannesu.
O čemu se tu radi? Priča je poznata. Radnja filma smještena je u Los Angeles, grad anđela. Vozač (jer nikada ne saznamo njegovo ime, njegovu prošlost) je, kao i svi protagonisti u sličnim filmovima, mrtav-hladan plaćenik koji će vas čekati ispred mjesta koje pljačkate; sačekat će vas pet minuta i, ako stignete na vrijeme, odvesti na sigurno mjesto, daleko od policijskih patrola. Uvodna petominutna sekvenca koja je lišena bilokakve suvišne priče upravo je sjajna. Noć Los Angelesa Refn posvaja od Michaela Manna i njegovog uzbudljivog krimića Collateral. To nije L.A. koji inače vidimo u američkim filmovima i serijama. Tu nema iskvarcanih surfera i dugonogih, plastičnih plavuša: noć je, kao u gorenavedenom Mannovom uratku, slikana prijetećom nijansom iskričavo žute boje.
Ne saznajemo puno toga o Vozaču (uvjerljivi Ryan Gosling) osim da radi kao kaskader na filmu i automehaničar kod Shannona (Cranston), ali svjesni smo njegove usamljenosti onog trenutka kada reagira na jednostavan osmijeh svoje prve susjede Irene (Mulligan) i njenog sinčića Benicija (Leos). Vozač se (pre)brzo veže uz svoje susjede, toliko da je spreman pomoći Ireninom mužu koji je upravo izašao iz zatvora: mužu kojemu prijete smrću najbližih ako ne odradi jednu savršeno jednostavnu pljačku. Vozač nudi svoju pomoć, al’ kada stvari krenu po zlu — znate što slijedi. Naravno, postoji tu još jedan podzaplet koji uključuje opasne ljude poput Berniea Rosea (Albert Brooks kakvog niste prije vidjeli) i Nina (Perlman), ali za to ćete morati pogledati film.
Najbolji način opisivanja nekog filma usporedba je s filmom sličnih pretenzija, u ovom slučaju to je Corbijnov The American. I sličnosti postoje, doista: distanciran protagonist, plaćenik, nakon godina izolacije odlučuje pružiti ruku pomirbe svijetu koji ga okružuje. No, ponor razlika je izraženiji. Dok Corbijn iritira recipijenta sporim ritmom, prividnom nedogađajnošću (kojom, zapravom, profilira svog protagonista), strpljivo vrši gradaciju ka finalnom obračunu, Refn već uvodnom scenom obećava ritmičnost, obećava jurnjave… koje ne dolaze toliko često. Refn, kao Vozač, ubrzava i usporava jednako često, pokušavajući zavarati gledatelja promjenama ritma. Od beskonačno lake smirenosti do iznenadnih krvavih obračuna gdje Refn inzistira na slow-mo rješenjima koja su, po mom skromnom sudu, bolji izbor od frenetične kamere u pokretu. Sve je pregledno. Svaki pucanj u glavu, nož u grlo — sve nam je na pladnju.
Mnogo je rečeno o izboru glazbe. Opet ću povući paralele s jednim Mannovim filmom, a to je ingeniozni Manhunter. Dok je Mann u svom uratku koristio tada popularnu glazbu 80ih, Refn inkorporira electro-retro-pop koji, za divno čudo, tvori savršenu simbiozu sa samom fabulom. Tu i tamo prenaglašena pozadinska atmosferska glazba iritira i čini se kao nepotrebna, ali ne smeta u tolikoj mjeri da ju ne možete ignorirati.
Drive bih trebao smatrati nedovoljno dobrim zbog suvišnog posvajanja utjecaja, nesuptilnog inzistiranja na stilskom pretjerivanju, ali Refn uspijeva šarmirati. I to se traži. Što se tiče ovogodišnjih filmova, Refnov uradak nalazi se pri samom vrhu kad je u pitanju kvaliteta.
Članak preuzet sa portala Fak-tvojfilm.net.
