Ispunjena i ponosna - ja sam vatrogasac

Ja sam Marija P., imam 19 godina i dolazim iz mjesta Šćitarjevo koje se nalazi blizu Velike Gorice.

Imam svoj obrt (dućan, pekaru i caffe bar) te redovito radim u njima. Uz taj posao sam i vatrogasac.

Već 13 godina sam u dobrovoljnom vatrogasnom društvu u mojem mjestu, a u te sam vode krenula nasljedno..

Tata mi je vatrogasac i ja sam sa svojih šest godina upisana na vatrogasne vježbe. Od tada treniram za natjecanja, a i sama sam trenerica djece od 6-12 godina iako ima i mlađih.

Ima puno žena koje su položile ispit za vatrogasca, ali ja sam se odlučila za korak dalje i obavila lječnički pregled te odlučila biti pravi vatrogasac.

Moji dani teku uobičajeno, sve dok ne dobijemo dojavu o požaru, nesrećama ili elementarnim nepogodama. Tada ja, sa svojim tatom, krenem prema vatrogasnom domu, uključimo sirenu, odjenemo uniforme i radna odjela te krenemo na mjesto nesreće.

Naravno, svi me čudno gledaju.

Ima ljudi koji mi se dive jer sam se ja, ovako mlada, odlučila na takav korak, a ima i onih koji se podsmjehuju na način: "ma što će ova cura ovdje...".

Međutim, ja se, kao djevojka od 19 godina, osjećam ponosno i ne zamaram se što radim većinom muški posao jer radim nešto što me ispunjava.

Prijatelji su naravno oduševljeni mojim dodatnim zanimanjem, dok stariji većinom strahuju za onim što bi mi se moglo dogoditi. Istina, nije lako ono što radim i ima jedna intervencija koja će mi zauvijek ostati u sjećanju, a to je poplava koja je bila na našem području prije par godina.

Meni, kao naizgled čvrstoj, ali emocionalnoj curi, bilo je teško gledati lica ljudi kojima su domovi stvarani nekoliko godina uništeni u jednoj noći... Unatoč gorkom iskustvu, i ove godine pomažem stanovnicima u svojoj okolici čiji su domovi ugroženi poplavama.

Znam da ću u budućnosti biti ovo što jesam i voljela bih da se i drugi prikljuce društvima te da pomognu na bilo koji način. Taj događaj mi je bila potvrda da želim biti ovo što jesam, da želim biti VATROGASAC.