Živjela je bez nje, smatrala se jakom, neporaženom. Nije ju plašilo što ju nije osjetila, što ne vjeruje u nju. Nije voljela. Njezino srce bilo je samo njezino, bilo je prazno, bolno za zaljubljene, hladno za ljubav.
Lagala je. Lagala je sebi, lagala je svojim osmjehom, lagala joj je da ju ne treba. Lagala joj je, lagala je ljubavi. Nije ju upoznala, nije ju probala, nije ju znala, nije ju mogla dati.
Bez nje griješila je, varala je, povrijedila je. Nju nisu povrijedili, ne ljubavljuju, nisu mogli, nije voljela. Fizički... To su mogli. Probali su, htjeli su ju, ne nju, njezino tijelo. Da li pati zbog toga? Čovjek je. I imala je sve osjećaje, osim jednoga. Ali ne, tragovi nisu ostali. Ona im nije dala mjesto, nije željela svakodnevni podjsetnik na ružno. Samo životne lekcije. To je ono što je ostalo.
A sreća. Sreća ju je sačuvala. Njezina sreća je gore visoko, iznad bijelih oblaka, lijepog i plavog neba, ima svog anđela, koji je svoju zemaljski ljubav prema njoj, odlaskom gore uvećao za beskonačnost i time ju štiti i čuva, tako ona vjeruje.
Osjećaj koji nije imala, osjećaj koji nije poznavala, nije mogla dati, bio je osjećaj ljubavi. Voljela je, voljela je obitelj, prijatelje, životinje, cvijeće, sve što čini šumu i prirodu, sve sto čovijek voli, osim jednoga. Nikad nije voljela njega. Nikad nije upoznala ljubav koju žena osjeća prema muškarcu. Nikad ju nije mogla dati.
Danas. Voli, voli prvi put. Našla je nešto za što je vjerovala i širila svoje vjerovanje da ne postoji. Osjećaj, kaže da je predivan.
On, za nju je smisao njezinoga života. Zastrašujuce? Je, i njoj , a vjerojatno i njemu. Ona, izgubila se. Izgubila se u ljubavi.
Zbog nje, oboje pate. Zbog nje i njezinog straha. Ona ga voli toliko da ne bi mogla podnjeti činjenicu da on nju voli manje, zbog straha, straha da ne želi provoditi vrijeme s njom, da mu nije lijepo s njom, da ju ne ostavi, samu bez njega, u boli, suzama, povrijeđenu. Povrijeđenu od ljubavi, jer da, ona ga voli i on to može. Zbog njega i zaplače, ali kaže; on je vrijedan tih suza, jer on od njih može napraviti i osmjeh.
Više se ne smatra jakom, neporaženom. Sada ima slabu točku, njega. Poražena je, od ljubavi. Ljubav je pobijedila i dokazala joj svoje postojanje. Sada se i plaši, plaši se da ne dođe dan kada će morati živjeti bez njega. Budi se s jednom željom, želi njega, vrijeme s njim, njegov zagrljaj, negove dodire, njegove poljupce, njegovu ljubav. S tom željom i zaspe.
Njezin osmjeh, i dalje je tu. Nikad nije bio lijepši nego kad je u njegovom naručju. Ali i novo pitanje je sada tu. Ljubav postoji, taj odgovor je dobila. Ali sada, izgubljena u ljubavi postavlja pitanje, da li postoji prevelika ljubav? Ljubav koja je toliko velika da preuzme kontrolu nad tvojim umom, da na kraju unesrečuješ onoga koja voliš, ljubav bez koje više ne znaš živjeti, ljubav bez koje da ostaneš više ne bi želio živjeti. Da li je to prevelika ljubav? Da li postoji prevelika ljubav? Da li je njezina ljubav prevelika? Da li takva ljubav umjesto da spaja, razdvaja?
Smrtovnice Osmrtnice
