Koliko ste puta u životu čuli savjet od starijih kako treba biti tolerantan prema svojim bližnjima, oprostiti im i imati puno razumijevanja. Sve to stoji, jer da se tih pravila barem polovično ne držimo, vjerojatno nitko s nikim nebi opstao ni 5 minuta. No, ponekad se zapitamo podrazumijeva li tolerancija istodobno gaženje vlastitih principa i dostojanstva.
Do koje granice zapravo možemo tolerirati nečije loše ponašanje? Postanemo li s vremenom imuni na neke stvari ili zaparavo trpimo u sebi sve dok jednog dana ne puknemo i kažemo sve ono što mislimo i ne mislimo uz najgore moguće popratne riječi.
Jesu li nas olabavljene društvene norme i naglasak na individualnost potakli da budemo manje tolerantni i da ne pristajemo na ništa manje nego što smo si sami zadali kao granicu. Svi smo mi ljudi od krvi i mesa i griješit ćemo dok smo živi. No, je li to može bit opravdanje za apsolutno sve pogreške koje napravimo u životu, ili smo ponekad jednostavno toliko sebični i baš nas briga tko će u našoj blizini nastradati.
U trenutku svake naše pogreške tražimo od naših bližnjih da budu tolerantni, opravdajući se mnogim već 'izlizanim' isprikama poput: ' Žao mi je, ali to je jednostavno jače od mene', 'Takav sam/Takva sam i nosi se s tim' ili još bolje (u slučaju muškaraca), 'Pa ja sam muško' !!! 'Pa ja sam muško' ... Vjerujem da svaki put (drage moje žene), u trenutke te izgovorene rečenice vjerojatno posežete za imaginarnom tavom i razmišljate o nekoj od nasilničkih scena koja završi s nekoliko čvoruga na (njegovoj) glavi.
Opravdavati svoje postupke iz razloga što ste MUŠKO pa imate potrebu, kao i svi drugi 'normalni' MUŠKARCI, ne znači da svi muškarci to rade i da je to normalno. Isto vrijedi za 'PRINCEZE' koje misle da za vrijeme PMS-a mogu rigati vatru uokolo i sijati sjeme zla, ne znači da su sve ŽENE takve i da je to normalno. Uperiti prstom u svoje međunožje i okriviti da je upravo 'to' što je u vašim gaćama krivo za to što radite, je najbijednija i najofucanija isprika izrečena ikad.
Najlakše se opravdati primjerom najvećeg pijanca, kurviša i probisvijeta i reći 'Pa svi smo mi takvi'. Žalosno je što danas, ono što bi trebalo biti normalno, nije, a ono što nije, je postalo normalno.
Najbolje bi bilo da svatko sastavi svoju jedinstvenu listu tolerancije sa primjerima 'Ok, tolerirat ću ti to' i 'Nema je...e šanse' i zaljepimo si to na majcu da svi budu upozoreni gdje je granica vašeg razumijevanja.
