Napola otvorenih očiju udišem miris prve jutarnje kave pomiješan s notom cimeta. Toplom kućom vuku me raščupane stare papuče koje napamet znaju put do naslonjača gdje nastavljam svoj najdraži ritual buđenja. Listam časopis čije blještave stranice nude sjajne paketiće s dozom Božića... s TV-ekrana i radija odjekuju brojne reklame i pjesme s istom temom.
Lijepo, kao i većini cura, i meni se sviđa šarenilo i sjaj poklona, izloga i reklama, no ostavljamo li i smisao Božića samo u izlogu, u sjajnom papiru i na površini ili je čarolija ovih dana u nečem većem i neopipljivom?
Sjećam se, još u djetinjstvu, najviše sam se radovala odlasku na Ponoćku. Crveni nosevi, hladni prsti i dobra volja uz koju se zaboravlja na hladnoću. Pjesma, veselje i zajedništvo...nada koja nas grije iznutra. Noć u kojoj si ljudi čestitaju i nalaze utjehu jer vide da nisu sami sa svojim željama, problemima, snovima i mukama. Noć u kojoj pružena ruka znači više od sjaja lampica okićenih gradskih ulica.
Danas, u vrijeme kad su ljudi posebno pogođeni krizom, neimaštinom i strahom od toga što donosi sutra i dalje se svi vesele Božiću.
To je blagdan svih ljudi jer slavi i podsjeća nas na prave vrijednosti koje u užurbanom načinu života nerijetko ostavljamo sa strane, zanemarene: ljubav, zajedništvo, mir i nadu. To je dan zahvalnosti za sve one male, svakodnevne stvari koje nas bez obzira na sve teškoće podsjećaju da je život dar i da ga zbog toga trebamo cijeniti i čuvati - kako vlastiti, tako i tuđi.
I zato pozivam sve lutkice, poklonite nekom dio sebe i to će vam biti najljepši dar. Pronađite svoj Božić u osmijehu voljenih, sjajnijem od blještavih paketića, budite zahvalne za sitnice koje život znače i pružite bližnjima nadu u bolje sutra.
Neka kuglice na vašoj jelki budu lijepe želje, jer svijet mijenjamo počevši od sebe.
Sretan Božić ispunjen ljubavlju želi vam Little_Miss_Sunshine! :-*
.jpg)
.jpg)
