Ponekad mi se dogodi da mi bude teško motivirati se pisati o modnim trendovima kada se oko nas događaju stvari kao što su ekonomska kriza, djeca u zemljama trećeg svijeta umiru od gladi, ljudi u Hrvatskoj jako teško žive, a ja im kao serviram fotke savršeno odjevenih žena s editoriala ili modnih pista diljem svijeta čije najlonke nekada koštaju više od iznosa hrvatske mjesečne plaće (koju ako si sretan dobiješ na vrijeme da platiš osnovne troškove života). Zato i ne otvaram više te puste portale na kojima je vijest dana: “Previše je raširila noge i opet pogazala gaćice”.
Teme koje obrađujem kroz postove na svojem blogu su modno ilustrirane, ali ono što pokušavam prenijeti su moja osobna razmišljanja i lekcije iz života te crtice iz modne industrije koje ne ilustriraju ono što predlažem da moj čitatelj kupi, već su crtice o određenom stilu – hippy, punkish, business, romantic itd. u kojima bi svatko mogao pronaći inspiraciju kako složiti kombinaciju od onoga što ima u ormaru ili kako da preradi nešto staro u nešto novije, modernije, a ponekad i nadopuni svoj ormar s pokojim kvalitetnim komadom, idealno, domaće proizvodnje. Cilj mi je i pisati o kreativnim mladim ljudima koji su se unatoč situaciji u državi izborili za nešto svoje i pokušavaju živjeti radeći posao koji vole.
Svjesno biram upotrebljavati isključivo pozitivan ton, argumentirano i što objektivnije komentirajući lokalnu modnu scenu, ne osvrćući se na one za koje nemam ništa pozitivno za reći.
Ono što vidimo na editorialima, u medijima i na slikama na portalima su lijepo upakirane iluzije koje uglavnom nemaju veze s realnošću, a mogu nas ponekad zabaviti, a ponekad frustrirati svojom ispraznošću, lažnim sjajem i glupošću.
Naime, činjenica je da veliki broj naših celebova odjeću u kojoj se pojavljuje na raznim promotivnim eventima posuđuje iz brendiranih butika te ih poslije stilist/manager vraća u butik nakon što je odnese na kemijsko čišćenje ili im je ako su poznatiji odjeća poklonjena kako bi promovirali određeni brend (što je i normalno te dobar način za promociju dizajnerske odjeće ako se radi o kvalitetnom celebu – kakvih je šačica u Hrvatskoj).
Činjenica je i realnost da njihovi honorari nisu dovoljni kontinuirani niti izdašni kako bi si mogli priuštiti dizajnerske komade (čast izuzecima), jer iako su kod nas upravo najčitanije rubrike one o instant celebovima na žutim portalima i u dnevnom tisku, tko je s kim kako i gdje što napravio, kome su virile gaćice i tko je koga prevario s kime. Raznoraznih otvaranja dućana i restorana te modnih tjedana imamo na pretek, to je tek “instant zabava” koja nas odvraća od svakodnevnih briga i realnih problema.
I tako se začarani krug okreće i okreće, narod čita, mediji serviraju, celebovi se namještaju i poziraju, političari kradu i skrivaju i tako polako postajemo lutke marionete, angažirani smo oko praćenja žutih vijesti, a malo tko od nas izađe na izbore, digne glas i prijavi kad čuje ili vidi korumpirane ljude oko sebe, malo tko ima hrabrosti napraviti korak naprijed, otvoriti svoj business, ne tražiti posao preko veze, vjerovati u sebe, slijediti svoje snove, ne ići na fakultet za svoje starce već za sebe, odseliti se napokon od doma, naučiti nešto novo, prihvatiti ma bilo kakav posao, raditi puno i teško, krenuti naprijed.
Zašto sami sebi uvijek nalazimo isprike zašto nešto ne možemo? Koja je vaša vijest dana danas?
“Nitko ti nikada neće ništa pokloniti, čak i ono što dobiješ na poklon si nekada nekako kod nekoga zaslužio.”
Profesor Zdenko Lovrić, 8 razred O.Š. Ante Kovačić
Fotografije: za magazin MADAME, fotograf: Fritz Kok, frizure i šminka: Esther van MAANEN.
.jpg)
.JPG)
.jpg)
