Lastavice u trbuhu, entuzijazam u rukama

Postoji li ljubav na prvi pogled ili je to samo mit?


Objavljeno: 16.01.2013.

Foto: Martina Herak
Pogledano: 2515 puta

"Uzmi buce sa sobom u Zagreb!" – "Kog će mi vraga buce, mama?" – "Možda padne snijeg!" – "Baš."

I evo, po tisućiti put – mama je imala pravo. (Jedini put kada nije imala pravo valjda je bila zabrana odlaska na koncert Marilyn Mansona. Još dan danas to nisam probavila i tu i tamo joj to nabijem pod nos.)

Snijeg mi ulazi u kosti, kroz prozor, gledam ga cijelu večer kako pada. Slijedećeg dana odlazim na kavu kod Z., ne želim ići po cesti. Hodam po livadi, snijeg mi dolazi do koljena, oko mene tek nekoliko vlasnika pasa sa svojim kućnim ljubimcima. Igram se sa stafordicom, pomislim "sad će bit frka kad dođem doma. Becks će "dići nos" na mene, kao i prije dvije večeri kada ga nisam uzela da spava sa mnom."

Padnem, nasmijem se, pošaljem mami mms idile. Iako sam dijete s mora, taj snijeg me uvijek uspije raspoložiti. I svake se godine, kada padne, ponovno zaljubim u njega. Svake je godine to – ljubav na prvi pogled.

Koliko može uopće takvih ljubavi biti? Postoji li ona doista ili je ljubav na prvi pogled isključivo i samo mit?

Čini mi se kako su se u gotovo svim bajkama princeze zaljubljivale u svoje prinčeve – na prvi pogled. No ima i ona bajka gdje je princ, jedini od svih prinčeva, uspio probuditi začaranu i usnulu princezu. Tako je nekako i u stvarnom životu. Sve smo mi, ponekad, usnule Trnoružice koje se, "začarane" rutinom i svakodnevicom, ponekad osjetimo življe no ikada.

Vjerujem kako se ljubav na prvi pogled u životu može dogoditi čak i nekoliko puta, no ja sam ju doživjela samo jednom. Jednom, kada nisam ni znala zašto je "ona" uopće odredila da se jedna mala porečanka zaljubi u jednog buntovnog samotnjaka i to u svojoj 23. godini života, u jedan poslije ponoći, nakon dva koktela, u Trstu.

Ljubav na prvi pogled donijela je muk u prostor u kojem je glazba bila dovoljno jaka da se čuje do Kopra, a oči su bile usmjerene na osobu koja je u tom trenutku nosila maskirnu jaknu, široke hlače, naočale s dioptrijom, osobu koja je bila hladnija od leda, osobu koja je svaki dan, svakim susretom, sve više i više svoje srce otvarala upravo meni. Muk. Sve što sam tada uspjela prozboriti zapravo je glupi pripiti ulet koji je, eto, danas "kriv" za našu dvogodišnju priču i višegodišnje prijateljstvo.

Što bi se, recimo, dogodilo da sam tu večer odlučila ne prići osobi zbog koje sam dvije godine kasnije slušala "Caruso" i cmoljila ili pak odlazila u Trst gotovo svaki drugi vikend, s lastavicama u trbuhu i entuzijazmom u rukama?

Bi li sada, vama, možda pisala kako ljubav na prvi pogled, ja, nikada nisam doživjela ili bi se možda taj izraz upotrebljavao isključivo za cipele koje sam strašno htjela kupiti, ali je njihova cijena bila jednaka mjesečnim režijama?! (Ok, mogu reći kako sam se na prvi pogled zaljubila i u svog psa, prije osam i pol godina i ta ljubav je i dalje neraskidiva i bezuvjetna.)

Netko će tvrditi kako je ljubav na prvi pogled tek puka slučajnost. Ja pak u slučajnosti ne vjerujem. Je li slučajnost da smo se, on i ja, nakon nekoliko godina, posljednji put sreli u prepunom klubu usred Barcelone? Slučajnost ne pripisujem nikako djelu nakon susreta – popili smo piće i ja mu se, nakon toga, uopće nisam javila. I dok sam slijedećeg jutra spremala stvari za odlazak na Barcelonetu, shvatila sam da ga ja, zapravo, moram ostaviti u prošlosti i da naš susret nije bio ništa više od, možda, provokacije Svevišnje sile. Htjela sam vjerovati da to nije bila sudbina. Možda sam bila u krivu. No tada sam zapravo naučila puno stvari.

Moja ljubav na prvi pogled naučila me kompromisu i na poslijetku, shvatila sam da ako postoji želja ne postoje granice. U našem slučaju postojala je i hrvatska, slovenska i talijanska granica, ali želja za pripadanjem i dijeljenjem zajedničkih trenutaka zasigurno je bila jača od sedamdesetak kilometara udaljenosti.

Danas je moja ljubav na prvi pogled samo još jedno ime među mojim kontaktima na Skypeu i netko koga se, vrlo rijetko sjetim. Ni jedna priča, pa ni naša, nije bila uvijek med i mlijeko, ali zato je valjda i ostala u prošlosti.

Može li se, upravo ljubav ili strast na prvi pogled shvatiti kao vlastito iskušenje? Je li vrijedno zbog takvog osjećaja uopće riskirati ono što imamo? Znači li to da ono što imamo možda nije ono što trebamo, ako nas bez daha može i uspjeva ostaviti netko koga uopće ne poznajemo?

Posljednja istraživanja dokazuju kako je za ljubav na prvi pogled kriv dio mozga koji ima ključnu ulogu u, citiram, "donošenju romantičnih odluka" te kako različita područja prednjeg dijela mozga fizičku privlačnost novog lica prosuđuju u samo nekoliko milisekundi. O nama opet visi hoćemo se u toj milisekundi prepustiti, hoćemo li i nakon toga zadržati svjesnost i izvagati srce-um-želju-strast-realnost. Možda bi bilo bolje mojoj prijateljici da je prije nekoliko godina imaginarnom vagom izvagala sve te stvari i da ju ljubav na pri pogled nije odvela u samoću. No s druge strane, nekoliko ljubavi na prvi pogled završilo je pred oltarom.

Kao u svemu u životu, nikada nećemo biti sigurni isplati li se nešto ako to ne probamo – ipak, tužna postaje priča kada nekoga ostavljamo slomljena srca kako bi svoj hir pretvorili u djelo. Začarani krug. Kao komad torte koju nismo nikada jeli ali nam je, eto, primamljiva. Možemo od nje dobiti mučninu, a s druge strane, ona može biti najbolja torta na svijetu. Posljedice i tako osjetimo mi, na svojoj koži, i ispaštamo mi, koliko smo god dugi i široki, snažni, krhki, spontani, proračunati.

Iskreno, kada razmišljam o tom periodu ljubavi na prvi pogled, o tom vremenu kada je samo bilo bitno – u petak "odraditi" emisiju, sjesti u auto, provjeriti jel pasoš u torbi, doći živa i zdrava u Trst, ne znam bi li tu silnu spontanost u našem odnosu i neočekivanje apsolutno ničega s njegove strane pripisala isključivo svojim godinama?!

Što sam uopće s dvadeset i tri godine htjela i očekivala od bilo koga? Jasno, s godinama očekivanja rastu kao što i mi rastemo, kao što rastu naše želje, a s druge strane ono što se smanjuje jest vjerojatno prag tolerancije. Sumnjam kako bi danas ta naša veza opstala. Manje sam tolerantna, a opet, od svog partnera apsolutno očekujem više od tjestenine s umakom i vikenda koji traje, na kraju, ali i na žalost, samo dva dana. I zato, iako i jest takav odnos u prošlosti, u svakom slučaju, dobra je škola za našu budućnost. Kao, uostalom, i svi drugi odnosi koje smo za vrijeme našeg života stvorili s bivšim partnerima ili pak prijateljima.

Kao što je Trnoružica spavala sve dok nije naišao njezin princ, vjerojatno bih i ja, da se nisam tada mladenački, bezglavo zaljubila, spavala u realnosti posao-kuća-posao-kuća. Ali, čar života upravo i jest silna nepredvidljivost, ali opet mogućnost da sami na posljetku stvorimo odluke.

Zato se ljubavi na prvi pogled vjerojatno i pamte. Zato jer su u silnoj nepredvidljivosti života došle kada ih mi nismo, možda, ni očekivali. A možda smo, duboko u sebi, i htjeli da nam se nešto tako dogodi. A znate kako kažu – pazite što želite jer bi vam se to moglo i ostvariti. Možda sam tada i htjela takav odnos, znati da ta osoba postoji, vidjeti tu osobu rijetko, ali to vrijeme učiniti maksimalno lijepim i ispunjenim. Bez obzira na udaljenost, moj posao i obaveze, njegovo studiranje i indiferentnost prema većini stvari u životu, naša je priča trajala dok god smo mi htjeli da traje.

Gdje postoji želja, postoje i mogućnosti. I tu je sva filozofija.

I ne zaboravite, Kupid očito nikada ne spava. Možemo se samo nadati da i kada nas pogodi, u rezervi ima, naravno, još jednu – strelicu. 

Komentari
Sada znam što znači
On je taj uz koga sam jednostavna, sretna i posebna...
 
Strah od nepoznatog
Prije 2138 dana Život je prepun različitosti, a ljepota je u očima promatrača...
Opasan pojam s dva
Prije 2281 dana Kako ostaviti ego sa strane i učiniti druge sretnijima...
I zato su svi
Gdje je nestala interakcija između muškaraca i žena?...
 
Prvi i zadnji spoj
Prije 2355 dana Što nikako ne smijete na prvome spoju...
To je taj, pravi
Prije 2366 dana Četiri pravila od kojih pravi đentlmen neće nikada odstupiti...
Sami u raljama planiranja
Check lista za uspješno planiranje vjenčnja...
 
A lijepo sam te
Prije 1988 dana Jesu li nam zaista bitna tuđa upozorenja?...
47 milijuna lijepih djela
Prije 2110 dana Jel bitno tko s kim spava ili ljubav?...
Upravo je razina energije ono što nas čini više ili manje podložnima različitim ...
05.11.2012. | 15:50 | by Bioterapije
Milijuni žena diljem svijeta pate od predmenstrualnog sindroma. Bolovi, glavobolje, grčevi, umo...
05.11.2012. | 15:46 | by Bioterapije
Evo ovako..dečko i ja smo jakoooooo dugo skupa. Super se slažemo i obožavamo jedno drugo,i u k...
26.02.2012. | 08:55 | by Tinica88
Ha ne znam, nemam neko mišljenje konkretno... I dosta sam stidljiva......
11.02.2012. | 02:08 | by Tammy