Znanstveno je dokazano kako čitav ljudski život, u pogledu spoznajnih i misaonih sposobnosti, dominantno ovisi o razvoju ljudskoga mozga u najranijoj životnoj dobi, i to u razdoblju do šeste godine života.
I da, to znači da svoje današnje mentalno zdravlje poprilično možete zahvaliti svemu što vam je mozak usput sakupio dok vam je vrhunac života predstavljalo otkrivanje 14 načina na koje možete pojesti plastelin.
Također, psihološki razvoj mozga završen je već s 85% do treće godine života, a misaona sposobnost i sposobnost učenja sa 60% do četvrte godine života. Pa, tko je jamio, jamio je.
Sreća je naša, kažu, s obzirom na to s čime nam klincima danas pune glave, što smo odrasle uz Disneyeve crtiće, prinčeve na bijelim konjima i ono najvažnije, uz sretne završetke i duboku vjeru u to da se snovi ostvaruju.
Ali što smo mi zapravo naučile i gdje nas je to dovelo.
1. Snjeguljica
Naša Snježana, opjevao bi Edo Majka, izrazito je zgodna, mlada i svi ju žele po*****... svojom dobrodušnošću i ljepotom očara sve stanovnike kraljevstva, osim svoje ljubomorne maćehe, Kraljice. Kada Ogledalo proglasi Snjeguljicu najljepšom od svih, ona je prisiljena pobjeći od svoje zavidne maćehe u šumu, gdje ju ugosti ljubaznih sedam patuljaka.
Maćeha ju otruje jabukom, patuljci ju spakiraju u stakleni lijes koji padne, ona iskašlje jabuku i princ je oženi. Happy end.
*Prva od silnih bajkovitih heroina našeg djetinjstva zapravo je naivna anemična drama kraljica koja prvo dezorijentirano trčkara po šumici pa onda drage volje pristane opsluživati sedam gladnih patuljastih rudara nakon što iskompleksirana baba, zbog shizofreničnih dijaloga s komadom pokućstva, odluči od nje napraviti musaku.
Svaka će od nas u životu upoznati tu slavnu sedmoricu; Uču, Ljutka, Stidljivka, Srećka, Kihavka, Pospanka i Tupka i pretpostaviti će zdravorazumski da se, ako ništa, s njima ne planira funkcionalnu budućost. Ali naša junakinja je plemenita, a i željna pažnje, pa neka, što nebi u nekakvoj baraci usred ničega, pijanim bauštelcima kuhala, prala, čistila i šivala – bar režije ne plaća. Uz sve to, vjerojatno namjerno, da si muke skrati, otruje se i hranom, ali joj se sreća još jednom cinično osmjehne pa se nekrofilični tatin sinček u bezbrižnoj šetnjici šumom zaljubi u njezin leš. Taj očito voli svoje žene kao i pivu; hladnu i u staklenoj ambalaži. Ova jadna ni mrtva mira nema pa se ovi popikavaju po grmlju dok ona skupa s lijesom ne padne i ispljune i svoj posljednji obrok, dakako oživi, i ovaj ju učini domaćicom u većoj kućici.
Lekcija: Uvijek može gore, nije bitna osobnost nego ljepota, nauči kuhat grah.
2. Pepeljuga
Pepeljuga je ubogo, potlačeno, izrabljivano i naravno vanserijski prekrasno siroče kojem život zagorčava zlobna maćeha i dvije ništa bolje grobine od polusestri. Živi u nekakvom jadnom malenom sobičku, spava uz ognjište, druži se jedino sa životinjama i naporno izvršava brojne zahtjeve koji se pred nju postavljaju. Usprkos svemu optimistična Pepeljuga sanja o odlasku na veliki dvorski bal i upoznavanju svog princa na bijelom konju.
Oni bace čagicu, ona izgubi cipelu, princ ju traži, nađe, obuje, oženi i oplodi. Happy end.
*Čak i da krenemo s premisom da se Pepeljuga tu večer nije nadisala previše plijesni i sredstava za čišćenje te da su vile, bundeve na mlazni pogon i stakleni opanci bili više od pukih dvosatnih halucinacija uzrokovanih patničkim životom u prljavoj špajzi s miševima, ostaje nam činjenica da bi ova šaptačica golubovima ostala sama ko razrooko mokro pseto da nije šminke, dobre haljine i tipa s fetišem na stopala.
Lekcija: Žena bi si i komad stopala odrezala da bi dobila frajera, opravdano je usred noći pobjeći na tulum, pripremi se na to da te dragi neće prepoznati bez šminke, nauči jezik golubova
3. Mala sirena
Ariel je pošten komad ribe. Naša sirena, vesela najmlađa kćer kralja Tritona, posebna je po tome što ju privlači svijet iznad morske razine. Usprkos očevim upozorenjima da se kloni čovjeka ona otpliva na površinu gdje usred oluje spašava Erica, princa o kojem je sanjala.
Sklopi pakt za hobotnicom, dobije noge, izgubi glas, upadne na vjenčanje i osvoji princa. Happy end.
*U centru priče zapravo imamo razmaženu tinejdžericu, tatinu princezu, s fetišem na bića i predmete ''druge“ vrste. Kao da nije dovoljno što su joj najbolji prijatelji/psihoterapeuti raspjevani jastozi i galebovi, da posjeduje špajzu sa smećem i češlja se vilicama, ona odlazi i korak dalje pa u zamjenu za ostvarenjem svojih hirova, hormonskih napadaja jer je vidjela dobro muško, prodaje svoj glas za dva batka nekakvoj pretiloj vračari kojoj je hobi skupljanje duša. Jer ipak, nepoznati ljudi, protjerani zbog svog ponašanja iz zajednice i prisiljeni na trgovinu ljudskim dijelovima tijela, prava su prilika za ostvarivanje snova svake zaljubljene djevojčice.
Lekcija: Džabe ti glas ako nemaš stas, promijeni se zbog tipa, muškarcu treba sve nacrtati, odreci se obitelji i prijatelja zbog njega, vilice su prekul
*****
Na kraju krajeva, čega smo sve sve naslušale i čemu možemo zahvaliti svoju emocionalnu stabilnost, kakve god želje i fetiše imale, na kakve frajere padale, čega se bile spremne odreći zbog zaluđenosti, ispale smo zdravije princeze od onih o kojima smo sanjale. Frrrrr frrrrr frrrrr (za moje prijatelje golubove).
.jpg)
