Vrlo često smijemo se Amerikancima kako su glupi, kako nemaju svoju kulturu, kako ne znaju ništa o svijetu tj. nitko im nije važan osim njih samih. Europa se, s druge strane, dičila velikom kulturom, umjetnicima i običajima.
Čudno je, onda, što svakodnevno preuzimamo sve više običaja od tih "glupih“ Amerikanaca. Korištenje stranih riječi u svakodnevnom govoru ne samo da se smatra normalnim, nego je izrazito moderno. Još se nekako može naći opravdanje za amerikaniziranje Božića – iako svake godine sve više i više potrošimo, a Božić u trgovačkim centrima počinje već u listopadu, nekako nas veseli činjenica da poklonima barem nakratko usrećimo svoje bližnje.
Maškare su valjda prestale biti u modi pa su mladi sve više i više prihvatili Noć vještica uoči lijepog i dostojanstvenog blagdana Svih svetih, ali i to se pregrmi. Momačka večer nekako spadaju pod najnepotrebnije običaje koje smo preuzeli od "susjeda" preko velike bare.
Koja je uopće svrha momačke večeri? U Sparti, u kojoj je navodno započela tradicija momačkih večeri, mladoženju se u njegov bračni život ispraćalo svečanom večerom i zdravicom održanom u prijateljevoj kući. U današnje vrijeme, poanta momačkih večeri svela se na:
1. posljednji najluđi izlazak u životu
...jer Nova godina već sama po sebi nije prerazvikana "najluđa noć“ pa trebamo još dodatni motiv za organiziranje tjednima unaprijed i trošenje novaca na nešto totalno besmisleno. Cilj momačke večeri je ispratiti samca u zajednički život uz hrpetinu alkohola. Kao, momak bi se trebao iživjeti prije nego što ga žena odalami toljagom i odvuče u pećinu, jer jednom kada uđe u brak nikada više neće imati priliku ludovati i/ili izlaziti s dečkima već sa suprugom ležati doma, gledati televiziju i razmnožavati se. Dužnost mladoženjinih prijatelja je pokazati mladoženji što sve gubi dok gubi status samca. To će mu, dakle, biti zadnji izlazak, zadnje pijančevanje, zadnje povraćanje itd. stoga se treba proslaviti u velikom stilu.
2. posljednju udvaračicu
... jer ne samo da vani nema dovoljno cura koje razgolićene plešu po većini klubova nego se frajerima više nitko ne ni uvaljuje kada stave prsten na ruku. On ima magičnu moć odbijanja svega muškog i ženskog nasrtljivog na udaljenost od 30 metara. Zbog toga je nužno pozvati striptizetu, da muškarcu pokaže što će propustiti time što će svaki dan lijegati uz istu ženu koju voli. Jer mu se više nikad neće dogoditi da mu se vani neka ženska iz čista mira uvali u krilo.
Svakako.
Naime, vjenčani parovi nakon vjenčanja više se ne zabavljaju osim na vjenčanjima prijatelja, kristitkama i obiteljskim ručkovima, ne izlaze iz kuće, ne možete ih čak ni vidjeti na ulici, namirnice iz dućana nabavljaju isključivo preko internetske dostave, a postoji legenda da je jedan oženjeni muškarac izašao sa svojim prijateljima samcima i sljedeće večeri umro. Nakon te kletve, nijedan se oženjeni muškarac nije usudio izaći van s prijateljima.
*****
Brak je nekad, bar u Disneyjevim filmovima, zvučao lijepo. Obično se zreli ljudi i vjenčaju zato što im je lijepo zajedno. Ipak, organiziranjem momačkih zabava, brak postaje potpisivanje robovlasničkih ugovora, stoga se samački status mora proslaviti na način da striptizete ili plaćene prostitutke plešu, a kojiput rade i nešto više, oko pijanih frajera. Jer nema ništa ljepše nego nekolio dana poslije ući u brak s voljenom osobom, znajući da je po njoj samo par dana prije plazila striptizeta.
Naravno, žena neće smjeti ništa reći na organiziranje momačke kako ne bi ispala posesivna, samu sebe tješit će činjenicom da vjeruje svom muškarcu, a ako se kome i požali, ispast će ljubomorna i konzervativna. Pa onda i frendice jedne buduće mlade organiziraju djevojačku večer, koja će vjerojatno proći u mirnijem tonu, sa striperom koji je 99% gej i obaveznom tortom u obliku muškog spolovila s kojom se buduća mlada mora obavezno slikati, za profilnu na Fejsu.
I kako žena ne smije ništa reći na samu organizaciju jedne skroz bespotrebne večeri, tako ni muškarac neće smjeti ništa reći na striptizetu kojoj se možda i protivi, čisto da ne ispadne papak pred frendovima.
Svaka čast onima koji momačku ili djevojačku organiziraju kao najnormalniju proslavu, ali u zadnje vrijeme čini se kako striperi na takvim događanjima dolaze pod mus, inače uzvanici ostaju razočarani.
Jesu li momačke večeri, pa i djevojačke, stvarno potrebne u toj formi? Koliko god mi zatvarali oči, prevare se na momačkim večerima događaju. Kaže se kako je povjerenje u vezi najbitnije i da te partner može prevariti na cesti, ako baš želi. Momačke večeri nam iz tog razloga ne bi trebale predstavljati neki strašno veliki problem.
Ali, zar je brak nešto toliko ružno da se samo nekoliko dana prije vjenčanja (na kojem će biti isti ljudi kao i na djevojačkoj/momačkoj i napiti se u jednakoj količini) "tuga" zbog prestanka samačkog života treba utopiti u alkoholu i plesom u krilu polugolih stripera/striptizeta?
Izgleda da je stvarno tužno ispratiti nekoga u sretni život s osobom koju voli, čime i sama momačka večer postaje ništa drugo nego nužna glupost.
.jpg)
