Muškarac gine samo kad voli

Za dušu sam te zašio i dugo plašio da te ne izgubim...
Ali na kraju puk'o je taj konac sudbine i naša ljubav s njim...

I sad više ne mogu da te odšijem, konac se upio u kožu i tu sad živiš samnom i ako te nemam, ne vidim i ne osjetim... bila si tu, držao sam te čvrsto da mi ne odeš, ali si ipak otišla bez obzira na sav moj trud... Sad gdje si to ne znam možda i ne želim da znam, prizor koji bih vidio možda mi se nebi svidio... jer znam da te ja više nemam!

Minut po minut idu godine ko stare novine ,živim svaki dan već ispisan...
Moje lice znam da gubi ivice iz tvoga sjećanja ću biti izbrisan...

Istina je da vrijeme prolazi kraj mene, puno vremena gledam na sebe kao na nekog drugog, svijesno propuštam svoj život zbog tebe, vidiš li koliko si sebična i koliko sam postao nitko zbog tebe... svaki dan od kad te nema meni je isti, samo što ja više nisam isti, lice mi je promijenilo oblik, tačnije, izobličio sam se i pogled mi je drugačiji, ne sjaje mi oči k'o onda kad si ih ti gledala...

Kome se tužna raduješ i usne daruješ da mu budu lijek...
K'o crta onaj osmijeh tvoj što skinuo je moj s lica zauvjek ...

A ti sad možda uopće nisi sretna kao što ja mislim da jesi... to je problem ostavljenih, uvijek mislimo da je onom drugom sve lako i da mu sve ide od ruke... bez obzira kako ti je... moj osmijeh zavisi od tvog i to je moja istina!... Dok se ti možda osmjehuješ nekome kome ni nije stalo do tebe... ali tako je to u životu, nikad ne znaš kome si stvarno bitan...

Još uvijek srce krene pješice do tvoje ulice i tako svaku noć te ispraćam...
Al nada kako starim propada...

Misli šta hoćeš nije mi više ni to važno, želim samo još jednom da te vidim pa makar i sretnu... zato ti svaku noć prolazim kraj kuće i kad ti budem pored kapije uvijek se okrenem, nisam nikad shvatio zašto, možda zato što si me napravila ludim, što si mislila da mi ne značiš ništa ili što si me ljubazno zamolila da odem, smatrajući to normalnim, jer sam, zaboga, veliki momak, a i tko još misli na emocije, to je tako davno prošlo vrijeme.

Prešla si se... istina, u meni čuči ludak, al' si ga ti pogurala naprijed, šta sad hoćeš?

Zašto vi žene uvijek mislite da muškarci ne znaju da vole?

Vidiš da znaju i to puno... al' ponovit ću poznatu istinu možda svega dva puta!

Vama je lakše, vi to radite često, pa vam je osmijeh isti za svakoga od nas... nama nije.

Misliš da sam paćenik, misli imaš pravo na to... nebitan sam ti, znam ja to, al' ti meni nisi i nikad nećeš biti... tako ti je to s muškarcima, ako te zašiju za srce nema operacije koja te skine s njega, možda nečeš da udaraš istim intenzitetom do kraja, al' potresanja će biti dok je i mene... kad me vidiš ti ćeš da se ponašaš normalno nećeš okrenuti glavu, možda ćeš me i pozdraviti, ja ću tad da poželim samo jedno, da potrčiš prema meni, al' nećeš, tebi ne znači ništa pravac koji vodi prema meni pa tako češ i nastaviti da sjediš...

A ja, ja ću da stisnem zube, to sam naučio i tad ću imati samo jednu misao na umu, al' je neću reći glasno, vrištat ću je sam u sebi... evo ti je...

Laku noć ti još poželim svaku noć i kad nisi moja ti lijepo sanjaj ljubavi...
Ne znam koliko njih za tobom uzdiše, ali jedno znam ...
K'o te voli najviše...

Možeš li da povjeruješ, koliko je to poražavajuće patetično, al muško pretjera u svemu pa i kad voli, al kad voli tad je pravi pa čak i gine... bez problema, srama i stida želi da bude samo sljedeći... ali tvoj sljedeći...