Najlonke napadaju

Drage moje lutkice, ovdje se obraćam isključivo vama (iako nije isključeno da se i poneki muškarac pronađe u ovome s obzirom na najnoviji trend najlonki za muškarce, koji su neki već i isporbali) jer i sama sam pripadnica nježnijeg spola i znam koliko je važno u ovim zimskim vremenima pronaći prave najlonke.

Kao i mnoge od vas, ni ja se ne želim odreći suknjica u hladnim danima. Do sada sam imala sreće i pronaći prave zimske najlonke bio je mačji kašalj – bez problema sam potrefila dobru ''denažu'', postojanu boju i naravno neuništivnost najlonke i onda kada o nit zapne pravi nokat.

U to vrijeme, najlonke od 40 dena bile su dovoljno debele da izdržim zimu. Da pojasnim za čitateljice i sve one kojima se priča o denima još uvijek brka u glavi – što više najlonke imaju dena, to su gušće odnosno deblje. Zaista, neke koje sam tada kupila, prošle godine, još uvijek su čitave, iako ih je vrijeme ipak sustiglo pa su malo izlizane, no ipak su nosive.

No ove se godine situacija se malo promijenila. Kao da me najlonke više ne vole, a ja njih obožavam i dalje.

Ove sam se zime odlučila za nove primjerke. Ušla sam u svoj omiljeni dućkas gdje inače kupujem najlonke i tamo malo obnovila zalihu, tako da sada imam najlonki svih denaža, sve dok mi prijateljica nije poklonila jedne od 40 i jedne od 100 dena (od drugog proizvođača). Ove od 100 odmah su mi zagolicale maštu – pa to mora da su kao tajice. Jedva sam čekala da dođem doma i probam ih. Već sam zamišljala kako izgledaju na nozi, potpuno crno, bez imalo prozirnosti.

I da, došao je taj trenutak. Ponosno sam otvorila pakovanje, počela navlačiti najlonku na jednu nogu, a kad ono šok i nevjerica.

Panično, u hrpi odjeće na krevetu, tražim pakovanje ne bih li provjerila piše li na njemu zaista 100 dena. U glavi mi se mota tisuće misli. Jesam li ja luda? Pa ove su gotovo jednake kao i one od 40 dena koje već imam. U svom tom šoku, počinjem misliti čak i kako sam ja kriva, kako mi se but povećao kao posljedica blagdanskog prežderavanja, i sigurno zato, kad ih navućem djeluju tanje. Ali ne predajem se.

Iz ladice izvlačim one stare od 40, i navlačim njih. Naravno, gustoća je tu negdje. Potom sam probala i one od 40 koje mi je poklonila prijateljica, i zar uopće moram reći, te su na nozi izgledale kao da imaju 4 dena (ako to postoji uopće), a ne 40. Srce mi počinje brže kucati i samo što mi pjena nije izašla na usta od bijesa. Nakon par minuta ponosno odlučujem da me jedne najlonke neće isprovocirati, i oblačim one stare.

Što je još gore od svega, došao je i taj dan kada sam ih baš u inat njima samima obukla. Ja kao vječni pozitivac, još sam mislila kako kad se malo razvuku nakon cijelog dana možda dođu na svoje. I da došle su na svoje, ono pravo svoje, i to već na sredini dana. Idem na wc, obavim svoje, krenem ih navlačiti, i opazim da su od gornje sredine uz nogu – poderane! Moje emotivno stanje u tom trenutku, mislim da nije ni potrebno opisivati. Ipak, relativno smireno vraćam se na radno mjesto i sjedam do kolegice. Ispričam joj cijelu svoju (ne)zgodu s najlonkama. Prenerazila sam se kada mi je ispričala da mogu biti sretna, jer je ona kupila 3 para (doduše u drugom dućkasu), ali od 90 dena, koje su kada ih je obukla također bile nevjerojatno i bezobrazno tanke.

U tom beznadnom stanju bunila počinjem se zavaravati i misliti kako je stanje sada obrnuto i kako više dena znači tanju najlonku. To samo dokazuje činjenicu da je nešto globalno pošlo po zlu. Ali što?! Zar je kriza utjecala i na najlonke, odnosno dene? Pa mi žene plaćamo svoje dene. Da ih ne želimo puno na najlonkama dale bismo manje novca i kupile tanje. Ne mogu nam prodavati maglu i najlonke od, budimo realni, 20 dena, nuditi po cijeni onih od 60 ili 90.

Vrag mi nije dao mira, i odlučila sam krenuti u potragu za najlonkama, u potragu za tim vražjim denima. Obišla sam par dućana i u svakome piknula jedne-dvoje – tek toliko za usporedbu.

Naravno, došla sam doma i počela uspoređivati. Najlonke od 40 dena jednog proizvođača jednake su onima od 60 dena drugog, one od one od 100 jednake onima od 60-90 (kupila sam i jedne od 100 koje su zaista bile gotovo kao tajice), jedne od 20 se poderu čim se navuku, a druge su ipak malo žilavije. I sad tko bi više znao. Jedino što mogu zaključiti je, da kada pronađete jednog prouzvođača s čijim ste najlonkama prezadovoljni – NE eksperimentirajte s drugima. Očito svaki proizvođač ima svoju definiciju dena, samo njima poznatu, iako je vjerojatno stvar i u sastavu te kvaliteti materijala.

Da, drage moje, danas je očito i kupnja dobrih najlonki, ako vam je do njih stalo koliko bi trebalo, a to je puno, postala komplikacija.