Od gusjenice do leptira

Jesmo li aktivni sudionici ili pasivni promatrači vlastitog života?


Objavljeno: 12.02.2013.

Foto: e-motion
Pogledano: 5071 puta

Od svojih najranijih dana učimo o svijetu i okolini. Promatramo i upijamo različita znanja i navike, od  toga kako obaviti osnovne higijenske potrebe, preko prehrane, do obrazaca ponašanja i načina razmišljanja. Kako rastemo, naš se krug socijalizacije širi pa se broj tih obrazaca povećava i mi, učeći o životu i svijetu, odlučujemo kakvi će biti naši postupci.

No, iako je sloboda pojam kojim se razmahujemo na velika zvona, koliko smo zapravo neovisni i slobodni živeći svoj život?

Već od vrtićkih dana uviđamo potrebu da se uklopimo. U školskim danima ta se potreba još više povećava jer društvo teško prihvaća „drugačije“. Bitno je uklopiti se, stopiti se s masom koja mora biti što homogenija. Masa se sastoji od kalupa i ako ne odgovaraš obliku, izostavljen si. Kalup ima precizno određene dimenzije - brojeve koje moramo zadovoljiti. Ulaskom u masu prešutno prihvaćamo opće uvjete funkcioniranja. Isticanje u bilo kojem smislu  uzrokuje pukotine na kalupu i što se više istaknemo, prije će puknuti.

Kako odrastamo, počinjemo se pitati sputava li nas kalup i je li on najbolji način da proživimo svoj život u potpunosti. Susrećemo sve više i više ljudi i događa nam se da nas naučeni obrasci potaknu da stvorimo sud o tim osobama prije nego što ih zapravo upoznamo. Iako smo svi u načelu jednakih prava i nismo ovlašteni osuđivati druge, često to činimo bez da se uopće potrudimo sagledati njihovu stranu priče, bez da pokušamo vidjeti svijet iz nekog drugog kuta. A tako zapravo najviše sputavamo sami sebe.

Gusjenica ne spava u svojoj kukuljici. Njezina je kukuljica mjesto gdje se razvija i priprema da slobodno poleti kao prekrasan leptir - kao svoje potpuno ostvarenje. A gdje smo tu mi?

Pratimo li svoju prirodnu potrebu za životom punim plućima ili je naš kalup naša kukuljica u kojoj smo se sklonili zbog svojih strahova i predrasuda i ne činimo ništa za to da bismo se razvili?

Jesmo li aktivni sudionici ili pasivni promatrači vlastitog života? O tome bismo trebali razmisliti i učiniti nešto prije nego vrijeme proleti - jer ono ne čeka i ne staje.  Smisao života upravo je to, proživjeti ga i slijediti svoju prirodu, osjetiti miris cvijeta i poletjeti. Ostvariti se sa svojim najljepšim krilima i najjarkijim bojama jer su unatoč različitim šarama svi leptiri prelijepi.

 

 

Komentari
Sami u raljama planiranja
Check lista za uspješno planiranje vjenčnja...
 
A lijepo sam te
Prije 2092 dana Jesu li nam zaista bitna tuđa upozorenja?...
47 milijuna lijepih djela
Prije 2215 dana Jel bitno tko s kim spava ili ljubav?...
Zašto ti ne bi
Iznađi iz frend zone - od prijatelja do dečka...
 
Pasite se oči moje
Prije 2277 dana S njima bi voljele ostati zaglavljene u dizalu...
Zajedno u orgazmičke visine
Prije 2363 dana Nekoliko savjeta za pomoć pri postizanju vaginalnog orgazma...
I zato su svi
Gdje je nestala interakcija između muškaraca i žena?...
 
Prvi i zadnji spoj
Prije 2459 dana Što nikako ne smijete na prvome spoju...
To je taj, pravi
Prije 2470 dana Četiri pravila od kojih pravi đentlmen neće nikada odstupiti...
Upravo je razina energije ono što nas čini više ili manje podložnima različitim ...
05.11.2012. | 15:50 | by Bioterapije
Milijuni žena diljem svijeta pate od predmenstrualnog sindroma. Bolovi, glavobolje, grčevi, umo...
05.11.2012. | 15:46 | by Bioterapije
Evo ovako..dečko i ja smo jakoooooo dugo skupa. Super se slažemo i obožavamo jedno drugo,i u k...
26.02.2012. | 08:55 | by Tinica88
Ha ne znam, nemam neko mišljenje konkretno... I dosta sam stidljiva......
11.02.2012. | 02:08 | by Tammy