Od gusjenice do leptira

Jesmo li aktivni sudionici ili pasivni promatrači vlastitog života?


Objavljeno: 12.02.2013.

Foto: e-motion
Pogledano: 5011 puta

Od svojih najranijih dana učimo o svijetu i okolini. Promatramo i upijamo različita znanja i navike, od  toga kako obaviti osnovne higijenske potrebe, preko prehrane, do obrazaca ponašanja i načina razmišljanja. Kako rastemo, naš se krug socijalizacije širi pa se broj tih obrazaca povećava i mi, učeći o životu i svijetu, odlučujemo kakvi će biti naši postupci.

No, iako je sloboda pojam kojim se razmahujemo na velika zvona, koliko smo zapravo neovisni i slobodni živeći svoj život?

Već od vrtićkih dana uviđamo potrebu da se uklopimo. U školskim danima ta se potreba još više povećava jer društvo teško prihvaća „drugačije“. Bitno je uklopiti se, stopiti se s masom koja mora biti što homogenija. Masa se sastoji od kalupa i ako ne odgovaraš obliku, izostavljen si. Kalup ima precizno određene dimenzije - brojeve koje moramo zadovoljiti. Ulaskom u masu prešutno prihvaćamo opće uvjete funkcioniranja. Isticanje u bilo kojem smislu  uzrokuje pukotine na kalupu i što se više istaknemo, prije će puknuti.

Kako odrastamo, počinjemo se pitati sputava li nas kalup i je li on najbolji način da proživimo svoj život u potpunosti. Susrećemo sve više i više ljudi i događa nam se da nas naučeni obrasci potaknu da stvorimo sud o tim osobama prije nego što ih zapravo upoznamo. Iako smo svi u načelu jednakih prava i nismo ovlašteni osuđivati druge, često to činimo bez da se uopće potrudimo sagledati njihovu stranu priče, bez da pokušamo vidjeti svijet iz nekog drugog kuta. A tako zapravo najviše sputavamo sami sebe.

Gusjenica ne spava u svojoj kukuljici. Njezina je kukuljica mjesto gdje se razvija i priprema da slobodno poleti kao prekrasan leptir - kao svoje potpuno ostvarenje. A gdje smo tu mi?

Pratimo li svoju prirodnu potrebu za životom punim plućima ili je naš kalup naša kukuljica u kojoj smo se sklonili zbog svojih strahova i predrasuda i ne činimo ništa za to da bismo se razvili?

Jesmo li aktivni sudionici ili pasivni promatrači vlastitog života? O tome bismo trebali razmisliti i učiniti nešto prije nego vrijeme proleti - jer ono ne čeka i ne staje.  Smisao života upravo je to, proživjeti ga i slijediti svoju prirodu, osjetiti miris cvijeta i poletjeti. Ostvariti se sa svojim najljepšim krilima i najjarkijim bojama jer su unatoč različitim šarama svi leptiri prelijepi.

 

 

Komentari
Zašto ti ne bi
Iznađi iz frend zone - od prijatelja do dečka...
 
Pasite se oči moje
Prije 2106 dana S njima bi voljele ostati zaglavljene u dizalu...
Zajedno u orgazmičke visine
Prije 2192 dana Nekoliko savjeta za pomoć pri postizanju vaginalnog orgazma...
I zato su svi
Gdje je nestala interakcija između muškaraca i žena?...
 
Prvi i zadnji spoj
Prije 2289 dana Što nikako ne smijete na prvome spoju...
To je taj, pravi
Prije 2300 dana Četiri pravila od kojih pravi đentlmen neće nikada odstupiti...
Sami u raljama planiranja
Check lista za uspješno planiranje vjenčnja...
 
A lijepo sam te
Prije 1922 dana Jesu li nam zaista bitna tuđa upozorenja?...
47 milijuna lijepih djela
Prije 2045 dana Jel bitno tko s kim spava ili ljubav?...
Upravo je razina energije ono što nas čini više ili manje podložnima različitim ...
05.11.2012. | 15:50 | by Bioterapije
Milijuni žena diljem svijeta pate od predmenstrualnog sindroma. Bolovi, glavobolje, grčevi, umo...
05.11.2012. | 15:46 | by Bioterapije
Evo ovako..dečko i ja smo jakoooooo dugo skupa. Super se slažemo i obožavamo jedno drugo,i u k...
26.02.2012. | 08:55 | by Tinica88
Ha ne znam, nemam neko mišljenje konkretno... I dosta sam stidljiva......
11.02.2012. | 02:08 | by Tammy