Ljuta.
Tužna.
Razočarana.
Moje raspoloženje ovih dana.
Razlog?
Izgleda da mi se nikako ne sviđa dio surove i besmislene svakodnevice u mojoj maloj sredini. Mala sredina opasan je pojam s dva lica. Svi se znaju, svakom od nas dobro poznaju obiteljsko stablo, tko i što su naši roditelji i temeljem toga mnogo ljudi bolje "zna" tko je svatko od nas i prije nego što nas upozna.
Kad bismo se samo oko svojih misli trudili koliko i oko lijepih fasada i okućnica! Kad bismo barem svoju usredotočenost na pronalaženje tuđih mana usmjerili na usavršavanje svojih vrlina!
Je li u ljudskoj prirodi baš tolika iskvarenost i zadrtost da se ne možemo okrenuti onom što možemo učiniti, onom što je dobro, počevši od nas samih prema drugima?
Možda je lakše pljunuti na drugog nego pogledati u zrcalo...možda je lakše i podmetnuti nogu nego je usmjeriti ka dobrom cilju...možda je lakše mrziti one koji su uspjeli nego zasukati rukave!
Zašto sebi i drugima ne damo priliku živjeti u zajednici suradnje?
Sigurno ja imam neku kvalitetu koju netko drugi nema, a ta druga osoba posjeduje neke druge jednako vrijedne talente. Koliko god mi bili snažni, društvena smo bića i trebamo jedni druge da bismo funkcionirali.
Ne mora nam se svatko svidjeti, ali pod suncem ima dovoljno mjesta za svakog. Čak i kad nam je netko konkurencija, na poslovnom, političkom ili bilo kojem planu, ne mora nužno izvući najgore od nas. Ako to prihvatimo kao izazov, jednog mu dana možemo biti i zahvalni jer nas je potaknuo da bolje razmišljamo, bolje djelujemo i izvučemo najbolje od sebe.
Umjesto da se natječemo s tom osobom, natječimo se sa samim sobom, na način da svaki dan pokušamo biti bolja osoba. Već je i volja dobar početak jer dobro znamo da gdje ima volje, ima i sredstava i načina. A konkurenciju i njene kritike možemo promatrati na način da nešto naučimo. Nismo najpametniji na svijetu, možda ta osoba ima dobre ideje i načine kako ih ostvariti, možda nam uopće i nije neprijatelj kako na konkurenciju često gledamo, već zajedno možemo ostvariti više nego što bilo tko od nas može sam.
U modernim se načinima poslovanja sve više cijene timski igrači zato što svaka "glava" više znači i puno ideja više, ideja koje trebamo naučiti slušati, ne odbacivati i hodati ugaženom stazom samo iz razloga jer smo tako navikli. A i ljudi koji su novi u poslu mogu puno naučiti od starijih jer imaju iskustvo, znaju poslovne prilike i načine poslovanja koji jako dobro funkcioniraju, uz višegodišnje iskustvo rada s tehnologijama, ljudima ili što god da je u pitanju u konkretnom slučaju.
Saslušajmo se. Dajmo si priliku postati većim ljudima. Ne dajmo zavisti da upravlja nama, valjda smo dovoljno jaki da sami krojimo svoj put. To što je netko nesretan neće me učiniti sretnijom. Sretniji postajemo kad ostavimo ego malo sa strane da odmori pa nekom drugom stavimo osmijeh na lice. Mali smo pod suncem, ali možemo biti veliki u nečijem srcu.
Smrtovnice
Osmrtnice 
