Pariz je uvijek dobra ideja!

Ta nestrpljiva strast doživjeti sve ono veličanstveno po čemu je Pariz tako poseban


Objavljeno: 02.06.2013.

Foto: Sretno Vrijeme, Marina Matković
Pogledano: 2484 puta

Ima li romantičnijeg razdoblja u godini od posljednjih svibanjskih i prvih lipanjskih dana i romatničnijeg grada od Pariza? Stoga sam upravo za sada čuvala ovu putopisnu pričicu iz Pariza napisanu za Elle Decoration Croatia još krajem zime. Neke od fotografija u kojima ćete, sigurna sam, jako uživati, potpisuje Marina Matković, zagrabačka studentica prava koja u predahu od učenja zakona i paragrafa odmor za dušu pronalazi u fotografiranju. Upoznale smo se upravo u Parizu , kada je zaneseno lepršala gradom oboružana svojim foto aparatom i stativom, u potrazi za nekim posebnim pariškim trenucima. Eiffelov toranj naročito joj je rado pozirao, strpljivo se i ponosno uzdizao pred njezinim objektivom čak i u ponoćnu uru, i te trenutke treba naročito cijeniti .

**********

Pariz je grad uporne ljepote koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim, on je grad mostova i uzdaha, šetališta uz Seinu, Tuileries vrtova do Louvrea, grad parkova, šarmantnih balkona i zelenih terasa na vrhovima zgrada. Pariz je grad veselja, gužve i visokih potpetica, grad zagrljaja i intimnih susreta u malim restorančićima pod velikim krošnjama, kroz koje se nježno provlače zvuci francuskih šansona. Pariz je grad susreta i rastanaka, grad užurbanih koraka koji se susreću i prepliću, pa izgube svaki svojim putem, kroz tijesno postavljene stolove malih bistroa, u odsjaju izloga ili u beskrajnom nizu stepenica u podzemni svijet metroa. Pariz je grad boema, uličnih svirača i slikara, grad galerija i muzeja, antikvarijata i prodavača starih knjiga, postera i razglednica iz zelenih drvenih polica koje uokviruju obale Seine.

Pariz je velegrad koji nikada ne spava, ne utihne i u kojem se nikada ne gase svjetla. Intenzivno živi kroz tri dimenzije. Jednu čine tihe kolone užurbanih parižana i brojnih gostiju grada što cirkuliraju bez prestanka podzemnim krvotokom , odvoze se i dovoze kroz 214 kilometara tračnica jednog od najdužih metroa na svijetu, pa izviru na nekoj od pet stotina stanica i nastavljaju svojim putem kroz prizemnu stvarnost gradske vreve. A u toj ih prizemnoj dimenziji dočekuje suzdržana bež i siva paleta gradske plemićke arhitekture šireg centra Pariza koja se nadvija nad osebujan stil i život slavnih gradskih četvrti.

Obuzet će vas nestrpljiva strast doživjeti sve ono veličanstveno po čemu je Pariz tako poseban, sve pariške poznate građevine, muzeje Louvre i d'Orsay, postati na tren dio svijeta visoke mode pred nekim „haute couture“ izlogom na Champs Elysees i osjetiti raskoš famoznog pariškog „chica“. Možda je najbolje započeti sa croissantom i kavom u ruci na nultoj točci ispred katerdale Notre Dame, jednom od glavnih pariških simbola, odakle se mjere sve udaljenosti u Francuskoj. I dok stojite pred katedralom na otoku Ile de la Cite, pred vama će se prostirati velebni mostovi preko Seine, a s lijeva i desna možete poći ka slavnim pariškim četvrtima. S jedne je strane Latinska četvrt, u kojoj se nalaze mnoge znanstvene institucije i prestižno sveučilište College de Sorbonne, pa obzirom na populaciju, ne čudi živost mnoštva barova, klubova i restorana u kojima žamor nikada ne zamire.

Iz Latinske se četvrti izvrsno vidi Monmartre, brežuljak kojeg su nekada krasili vinogradi i vjetrenjače, a kamo su se odselili mnogi originalni parižani u doba Napoleona III, koji je centar grada pretvorio u veliko gradilište, s namjerom da Pariz učini naljepšim gradom na svijetu. Vinorodni je brežuljak ubrzo postao popularno mjesto za opijanje i dekadenciju, a danas ga naprosto morate vidjeti i doživjeti, jer nekako metaforički podsjeća na pakao, čistilište i raj. U podnožju Montmartrea nalazi se Pigalle, kvart crvene noćne rasvjete, klubova, kabarea, prostitutki i svega razbludnog. U njemu je i najpopularnija vesela vjeterenjača na svijetu, Moulin Rouge, u kojoj se svakoga dana prikazuju raskošne predstave obnaženih plesačica omotanih perjem i svilom. Krenete li prema vrhu brežuljka, strmim ćete ulicama prolaziti kroz umjetničku atmosferu „čistilišta“, uz melodije uličnih svirača i teatralne poteze kistom uličnih slikara na Place du Teatre. Ako se uspijete oduprijeti nostalgičnoj atmosferi koja podsjeća na slavne pariške slikare Pabla Picassa, Vincenta Van Gogha, Henrija de Toulouse -Lautreca i druge, pa ne sjednete, uspravno pozirajući, pred slikarsko platno i kist kakvog uličnog slikara, svakako sjednite u neki od mnoštva kafića i uživajte u inspirativnoj scenografiji ovog dijela Pariza, jer do „raja“ na čijem vrhu sijedi bijela golubica sklopljenih krila, treba još prijeći dugi niz širokih stepenica.

Riječ je o bijeloj bazilici Sacre Coeur, sagrađenoj u neobizantinskom stilu, zavjetno posvećenoj Srcu Isusovom za poštedu Francuske od pruskih nastraja. Sa 200 metara visoke kupole na vrhu bazilike, koja je otvorena za turiste, puca predivan pogled na Pariz u svim smjerovima, i ona je druga najviša građevina ovoga grada. I tako smo, glavom pod oblacima, došli i do treće pariške dimenzije, a to su božanstveni pogledi na grad iz zraka, iz visokih građevina poput Eiffelovog tornja, tornja Montparnasse i Slavoluka pobjede, sa čijih visina doslovno zastaje dah i srce preskoči od intenzivnog doživljaja Pariza.

Željezni je Eiffelov toranj 1889. godine sagrađen kao ulazni svod za Svjetsku izložbu, i jednako kao toranj Mantparnass u sadašnjosti, izazivao kontraverze, no danas je on ikona ovoga grada. Njegovom se 325 metara visokom konstrukcijom, od otvorenja pa do danas, prošetalo više od 250 milijuna posjetitelja, što ga čini najposjećenijim spomenikom na svijetu.


Nemoguće je o Parizu sve reći i napisati, uvijek postoji nešto što smo propustili vidjeti i doživjeti, svaki susret s ovim gradom iznova je inspirativan i maštovit, a racionalnost se tada čini poput ozbiljne bolesti. Stoga je odlazak u Pariz uvijek dobra ideja.


Eiffelov toranj, nazvan po svom dizajneru Alexandreu Gustavu Eiffelu, danas je simbol Pariza, neizostavno slovo „A“ u imenu grada. Dvije je godine, tri stotine radnika, koristeći tri i pol milijuna zakovica, sastavljalo preko 18 tisuća željeznih dijelova, kako bi gotova konstrukcija poslužila za ulazni svod na Svjetsku izložbu 1889. godine. Parižani ga nisu mogli smisliti, a slavni je francuski književnik Guy de Maupassant redovito ručao u restoranu na vru tornja uz objašnjenje da je to jedino mjesto u gradu s kojeg se ne vidi ta grozna konstrukcija. Danas je grad nezamisliv bez te velebne željezne konstrukcije i umjetnička je instalacija bez premca u svijetu. Pod njegovim se „slonovskim“ nogama
svake godine fotografira preko 7 milijuna ljudi, od kojih se barem trećina uspinje njegovim stepenicama, kojih je do vrha ukupno 1665.


U pariškim je kafićima, bistroima, restoranima i brassieriama uvijek živo. I uvijek dobro! Croissant, baguette, tople palačinke , mousse de chocolate i široka čaša vina na uskom visokom stalku nude se u svakome od njih. Bez obzira na godišnje doba, uvijek možete sjesti van za neki od tijesno postavljenih stolova, a svoj cafe noisette, kako u francuskoj nazivaju espresso sa kapi toplog mlijeka, popit ćete laktova priljubljenih uz tijelo, jer za šire pokrete ovdje nema mjesta. Dok prolazite kraj kafića, čini vam se kako svi gosti sudjeluju u jedinstvenom razgovoru, no ako sjednete među njih, postat ćete dio tog žamora na tipičan pariški način, u kojem do vas uopće ne dopiru riječi susjeda čiji vas naslon stolca dodiruje. I ovdje se stilovi i načini uređenja razlikuju, no gotovo svima su zajedničke široke krošnje uličnih platana koje se nadvijaju nad stolove, kredom ispisana dnevna ponuda na crnim školskim pločama i razgovorljivi konobari naoko nonšalantnog izgleda.

Najpopularnija crkva u Francuskoj, katedrala Notre Dame de Paris, sagrađena u visokogotičkom stilu, plijeni pozrnost svojom prostranošću, ljepotom i skladnošću pročelja te savršenstvom umirujuće plavo intoniranih vitraja, a njezino zapadno pročelje smatraju neponovljivim primjerom gotičke elegancije. Navodno je viziju ove crkve nacrtao pariški biskup još u 12 stoljeću, u blatu rječnog otoka, na mjestu stare porušene crkve. Stoljeće poslije izgrađeni su tornjevi, a u 14. je stoljeću potpuno dovršena. Svjedočila je raznim osvajanjima i pljačkama, a u 19. je stoljeću, ponajviše zahvaljujući „Zvonaru crkve Notre DameViktora Hugoa, započela njezina obnova, kada su i zvona sa sjevenog i južnog tornja dobila na popularnosti. Jeste li znali da svako od 5 zvona crkve ima svoje ime? Dobili su ih po najpoznatijim francuskim svecima, a ovo su njihova imena: u sjevernom tornju zvone Antoinette – Charlotte, Angelique – Francoise, Hyacinthe – Jeanne i Denise - David , dok je najpoznatji Emanuel, smješten u južnom tornju crkve i težak 13 tona.Prošle je godine veliku galamu izazvala najava zamjene originalnih zvona pri čemu su ova postojeća trebala biti rastopljena u devet novih zvona čiji bi zvuk podsjećao na originalnu zvonjavu iz 17. stoljeća. Ova je katedrala posvećena Blaženoj Djevici Mariji, ime joj u prijevodu značiNaša Gospa“ i danas je sjedište pariškog nadbiskupa.

Osvjetljene crvene lopatice na krovu Mulin Rougea, smještenog u podnožju povijesne četvrti Monmartre zvanoj Pigalle, ukrašavaju najveseliji i najpoznatiji mlin na svijetu, još s kraja 19. stoljeća. Od tada, do danas, kroz njegovu su unutrašnjost prošle beskrajne kolone znatiželjnih posjetitelja ovog kabarea, gdje je u zlatno doba Pariza rođen Can-Can, veseli ples u kojem plesačice visoko uzdižu noge iz tradicionalnih haljina, u čijim su podsuknjama ušiveni brojni „frou-frou“ volani što veselo poskakuju u ritmu. S vremenom su kraće suknje privlačile i više publike, a danas krhke plesačice plešu gotovo potpuno obnažene, a tek za kraj predstave oblače crveno – plavo – bijele haljine s volanima kako bi otplesale glasoviti Can Can. Predstave su redovito rasprodane, održavaju se tri puta dnevno, a najjeftinija ulaznica je 90 eura.

Gotovo svaki veliki grad ima svoj most zaključanih ljubavi. Na ogradi ovog u centru Pariza sada je već nemoguće pronaći slobodno mjesto na kojem bi zaključali svoju ljubav, stoga parižani svoje ljubavne priče zaključavaju na turistima manje dostupnim ogradama mostova van centra, koji premošćuju kanale.
Cafe de Flore jedna je od najstarijih i najprestižnijih kavana, uređena u klasičnom Art Deco stilu u obilju mahagonija i sa crvenim kožnim foteljama i velikim ogledalima. Nalazi se na uglu Bulevara Saint – Germain, i u njemu se oduvijek okuplja književna krema Pariza. Posljednjih se desetak godina ovdje dodjeljuje književna nagrada Prix de Flore, a često je prikazan i u filmovima, pa ga tako možete vidjeti u Razvodu na pariški način ili ljubavnoj drami Cafe de Flore. Kavu i kakao ovdje serviraju u malim porculanskim vrčevima iz kojih ih sami točite u svoje šalice, pa druženje uz napitak može trajati duže i djeluje svečanije.

Što reći o poznatom muzeju, a da nije već rečeno? No doživjeti da vam je srce veliko kao brod, kada u Louvreu, jednom od najvećih i najpoznatijih svjetskih muzeja, stanete uz podnožje 192 cm visokog antičkog kipa Apoksiomena, izronjenog u našem moru kraj Lošinja, to sigurno nije uobičajena situacija. U muzejskom krilu Denon, sam samcat na sredini dvorane Rotonde de Mars, hrvatski Apoksiomen, skulptura mladog atletičara koji nakon natjecanja opušteno čisti svoje tijelo od ulja, znoja i pijeska, izazivao je divljenje svojom brončanom unikatnošću puna tri mjeseca, a sa posljednjim se danima veljače vratio u domovinu. Pretpostavlja se da ga je vidjelo više od dva milijuna posjetitelja.
Hector Guirmard dizajnirao je secesijske ulaze u neke od pariških postaja metroa, od kojih dvije još uvijek imaju originalne staklene krovove . Već sam pogled na specifično kičene natpisne ploče u mašti vas može prenijeti u zlatno doba Pariza, no u nepreglednim tunelima podzemnih linija, kojima je ispletena jedna od najopsežnijih mreža metroa na svijetu, na čak tri podzemna nivoa, svaka romantika naglo prestaje.


Da je Pariz je sav okupan najfinijom mješavinom finih parfema, nanjušit ćete već pri prvim koracima kroz grad. Uz to, elegancija i bezvremenski francuski chic prva su asocijacija na pariški stil. No, kao što je u Parizu važno odjenuti francuski kaput, omotati vrat svilenom maramom, pod ruku stisnuti prošivenu Chanelovu torbicu, zavrnuti završetke uskih traperica i samouvjereno koračati u visokim potpeticama, važno je živjeti u lijepim interijerima. Pariz voli „vintage“ komade, nježno ružičaste nijanse, miris najfinijih sapuna, luksuzne naslonjače, boemske tapete... Iako je Pariz grad s potpisom najvećih dizajnera , to ipak nije presudna odlika stila. Odvažnost, originalnost i način na koji se izražavate u tom eklektičnom pariškom izričaju nesalomljiv su imperativ.
 

 

Komentari
Mali slatki Palčići
Izrada unikatnih lutkica od stare odjeće...
 
Život piše stihove, moje
Prije 2318 dana Ako želite nešto orginalno i drugačije, zovite Roberta...
Maštovite vezice, špagice i
Prije 2322 dana Kreativka Kristina oduševit će vas svojim narukvicama ...
Budite model na Tvitomaniji
Odmor kakav zaslužujete na najvećoj regionalnij konferenciji o društvenim mrežama...
 
Fashion blogerice na modnom
Prije 2437 dana U čemu je tajna njihova uspjeha?...
My Fashion - mjesto
Prije 2557 dana Navratite po svoju dnevnu dozu modne inspiracije...
Otok ljubavi
Održana premijera novog filma...
 
Vratite se u djetinjstvo
Prije 1957 dana Predstavljena nova knjiga za djecu...
Nova filmska ekranizacija Glembajevih
Prije 1987 dana Film je sniman na tri vrlo atraktivne i povijesno zanimljive lokacije...
Upravo je razina energije ono što nas čini više ili manje podložnima različitim ...
05.11.2012. | 15:50 | by Bioterapije
Milijuni žena diljem svijeta pate od predmenstrualnog sindroma. Bolovi, glavobolje, grčevi, umo...
05.11.2012. | 15:46 | by Bioterapije
Evo ovako..dečko i ja smo jakoooooo dugo skupa. Super se slažemo i obožavamo jedno drugo,i u k...
26.02.2012. | 08:55 | by Tinica88
Ha ne znam, nemam neko mišljenje konkretno... I dosta sam stidljiva......
11.02.2012. | 02:08 | by Tammy