Neka američka country zvijezda davno je opjevala jednu bolnu istinu s kojom se žene gotovo nikada i nikako ne mogu suočiti. Prevari me jednom, sram te bilo. Prevari me dvaput, sram mene bilo. Provela sam sate i sate kontemplirajući na ovu temu, no, pogađate, neuspješno. Neizostavno je da će većina žena za svaki problem i prekršaj prvo krivicu potražiti u sebi i svojim ponašanjima. Ja sam kriva, nisam bila dovoljno posesivna / bila sam previše posesivna, nisam ga razumjela....
Ženski mazohizam je, nažalost, vrlo suptilan mehanizam s puno dodatne opreme, kao što su: zaslijepljenost, zaštitnički nagon, altruizam, naivnost, optimizam... Ali to nije sve, ako se zaljubite k'o šiparica (zašto kao šiparica?! Tko je uopće šiparica?), dobit ćete SASVIM BESPLATNO i smanjenje IQ-a i uklanjanje minimalno polovice samopouzdanja u vrlo kratkom roku!
Točno ta vrsta emocionalno-sukcije se dogodila mojoj prijateljici M.
Nakon kratke afere s, visokim, crnim i zgodnim (ne strancem), M. je bila uvjerena da je on muškarac njezinog života, i ja sam joj doista vjerovala, jer se nikada prije nije zaljubila, i nije sklona davati takve izjave.
Dotični Gad je inicirao svu emocionalnu intimnost koju je stvorio s M., pričali su o imenima djeci i bili sretni zajedno. Onda je M. otišla na more i on je počeo ševiti nešto što se ne može mjeriti s mojom M. (iako je i M. otvoreno priznala da je novi trofej doista zgodnija od nje).
Emocionalno i fizički skršena, M. nije tri tjedna izlazila iz kreveta. Uvjerena da je glupa, neprivlačna, nedovoljno dobra, nedovoljno sposobna, nedovoljno .... NEDOVOLJNO ŽENA, pala je u ponor depresije i nesigurnosti. Toliko tuge i razočaranja može proizaći samo onda kad je čovjek, ne ostavljen, nego RAZOČARAN. Zaboravit ćeš da si bio tužan, ali razočaranje ostavlja okus toliko gorak da se ponekad godinama ne može isprati iz usta, čak ni uz Colgate pastu za zube.
Najžalosnije od svega je bilo to što se to moglo izbjeći – Gad je mogao jednostavno barem nazvati i reći da je gotovo. Ovako ju je pustio da sluša od drugih kako se on viđa s drugom i da trpi podsmjehe i poglede sažaljenja, izbjegavao se naći s njom i jednostavno – nije bio čovjek, nego pizda i kukavica. Kasnije je shvatila da joj takav ni ne treba – ako se u situaciji koja se može riješiti relativno čisto i bezbolno ne može postaviti kao zrela osoba, što tek očekivati kad u životu dođu pravi problemi?
Iako će M. i danas o njihovom odnosu reći lijepe stvari, o njemu ima vrlo loše mišljenje zbog načina na koji je postupio s njom na kraju i trebali su joj mjeseci da ga preboli.
Lijek je došao u pogledu Apolona – tromjesečna faza koja je uslijedila vrlo brzo nakon prekida, a koju nikada nismo do kraja uspjele analizirati i shvatiti. Prezgodan, predivan, uspješan, direktor, situiran... Seks je fenomenalan ili barem blizu toga, no emocionalna kompatibilnost ne postoji. M. je zadovolj(e)na. Ali, prtljaga je neizbježna....
Apolon joj govori nešto što je do sada samo sumnjala – on, godinama kasnije, nije uspio preboljeti svoju bivšu, vezu od kojih 6-7 godina.
Na morbidan način M. je u ekstazi – i samoj joj je bilo čudno što je Gad tvrdio da je prebolio curu s kojom je bio 7 godina, zaručen i planirao brak, a koja je propala nakon što je ona saznala da ju je prevario. Istina je nešto bliža tomu da ju je on varao cijelo vrijeme veze, ili barem tako tvrde izvori bliski paru.
M. nikako nije mogla preboljeti što je on još uvijek u vezi s dotičnom Bezličnom, no nakon razgovora s Apolonom, jednostavno je došla kući i – počela disati.
Njegove prijevare su ono što će on nositi do kraja života – Ameri imaju za to dobru izreku: Jednom varalica, uvijek varalica. On je zbog toga platio cijenu na koju nije računao i o kojoj će razmišljati do kraja života. Desetak dobrih muških prijatelja su joj ukazali na činjenicu da muškarac koji vara jednu, vara i druge, pa će tako, neizbježno, prije ili kasnije početi varati i Bezličnu, samo opreznije, da ona to nikada ne sazna; da, ako je s jednom planirao život, sve nakon nje su kopija, nešto s čime se on zadovoljio jer je ostao bez prve nagrade, i doista, jel joj treba da hoda prema oltaru, a njemu kroz glavu prolazi da je to mogla biti Bivša, da je samo bio pametniji?
I to je njegova prtljaga, i on je za nju, kao i svaki muškarac varalica, izgubio lokot, a s njime i čast, dostojanstvo i kredibilitet, za što su M., unatoč svemu, trebali mjeseci da shvati.
M. je tada odlučila da se više nikada neće zbog muškarca postaviti kao utješna nagrada.
Svatko od nas ima svoju prtljagu. To najčešće nije novi model laganog Samsonite kofera s kotačićima koji se rotiraju za 360 stupnjeva, a nije ni NIKE ruksak. Prtljaga je najčešće izlizan i oštećen kofer s mnogo naljepnica i zakrpa, mrljama od vina i bedževima iz nekih zalutalih dana i to je nešto s čim se moraš pomiriti na dva načina: prvo se moraš naučiti nositi sa svojom prtljagom, živjeti tako da ti to nije kamen spoticanja ni teret, nego kofer uspomena i želja, u koji smiješ svako toliko zaviriti, ali samo nakratko i samo kako bi se nasmiješio. Tek se nakon toga možeš nositi s prtljagom koju tvoja gora polovica unosi u vezu ili prijateljstvo. Nužno je imati veliki duh kako bi radio velike korake prema sutrašnjici.
Ponekad smo doista suočeni s izazovima nakon kojih ćemo, bez obzira na to jesmo li napravili pametniji ili gluplji potez, saznati nešto o sebi. Možda ćemo se opeći, a možda ćemo proći samo s malom modricom, no i nju ćemo staviti u Kofer uspomena i hrabro krenuti dalje.
Ili je to barem plan.
Iz vlastitog iskustva naučila sam, kako je jedan veliki um rekao, da je najteža stvar u životu znati koje mostove treba prijeći, a koje srušiti...
Ponekad ćemo se poželjeti prošetati nekim, prašinom prekrivenim, mostićem, makar kako bismo na trenutak ponovno osjetili stari žar i zasjali starim sjajem, ali ponekad je čak i lijepim uspomenama mjesto u prošlosti. Doista trebamo prestati gledati u vrata koja su se zatvorila kako bismo vidjeli koja su se vrata otvorila. U svoj ofucani kofer stavite kremu za sunčanje, prevelike sunčane naočale i najdraži kupaći i prepustite se nadolazećim danima jer, doista, ništa ne liječi um i tijelo kao otvoreno more, plaža i zaigrani stranci.
A do tada, ako me sretnete negdje u gradu, slobodno mi pokažite svoj kofer – možda i ja imam neke slične naljepnice i ožiljke na svojem!
