Sve je počelo krajem 2013. godine, ni manje ni više nego na facebooku. On kaže vidio je jednu moju sliku što sam objavila i ona ga je očarala, dala mu povoda da mi se javi i tako naša avantura počinje.
Njegovin javljanjem sam ja stvorila sliku o njemu za koju on nikada pa ni danas ne zna, zato je ova priča, dosta će saznati iz ovoga i nadam se svatiti ponešto!!
Dopisivanje s njim je teklo i iz dana u dan sve smo se više upoznavali i mada nikad nije bia svjestan, kao što je on tako sam i ja svatila da je osoba koju vrijedi sačuvati, da je neko sasvim drugačiji, a tako isti kao ja - moje drugo ja'… tako bi najbolje ga opisala.
Prolazili su dani sve smo bili intimniji u razgovorima, bliskiji, rekao mi je da ima kćer, ima iza sebe brak, ima iza sebe 30 godina i niti jednu pravu, iskrenu ljubav. Ništa to nebi bilo čudno da moja priča nije slična njegovoj, imam kćer, imam iza sebe brak i voljela sam, ali gledajući unazad to je bila djevojačka ljubav koja je s godinama nestala i sada kako sam sve više svog zaručnika upoznavala, upoznajem uistinu osjećaj kako je voljeti nekoga i to je ono što je on probudio u meni, a za šta vjerojatno ne zna.
Pošto se bližila Nova Godina koju sam ja čekala u krugu obitelji, bila sam povremeno i na Facebooku, naravno čula se s njim jer teško je bilo da prođe i dan, a da mi ne komuniciramo. Isto je dočeko Novu 2014. kući, tako smo ušli zajedno u novu godinu nepoznavajući se osobno.
Poslije kako su tekli dani bili smo si sve bliskiji te smo se odlučili za upoznavanje, mada sam ja po običaju odugovlačila (uvijek ima vremena), ali da žudila sam za tim poznanstvom za upoznavanjem nekog tako posebnog.
Bližilo se Valentinovo eeh' taj dan zaljubljenih, ali bila sam sama, bio je i on, nismo se odlučili još upoznati i to mi je jedino žao što nismo tada, mada stvar se počela razvijat na brzinu, ipak ona Amorova strijela je čini se pogodila nas.
Jedne večeri je nazvo i reka da dolazi u mjesto gdje živim i da ćemo se upoznat, ee da taj trenutak pokušala sam ga zbunit, odbit, ali ne, jer htjela sam da mi pokaže koliko to uistinu želi, jer svaki djelić mene je onaj tren kada sam rekla nemoj dolazit, ustvari vrišto da dođe, i da bio je odlučan, baš ono što volim i što mi samo potvrdilo da je neko poseban.
Došo je trenutak, upoznajem osobu koja mi je uz samo dopisivanje prirasla srcu, trema ooo da, borila se protiv nje zezajući njega, a šta drugo... idući trenutak bio je predamnom, ajme, da htjela sam tog čovjeka, tog neznanca zagrlit, uglavnom pričali smo, zezali se, šetali parkom i svako svojoj kući. Nije dugo prošlo javi se porukom, čuli se na Facebooku, da htio je šta i ja samo ja to nisam, bar mislim da mu nisam, dala do znanja.
Nakon toga uz svakidašnje pozive poruke smo odlučili biti skupa i danas ne znam šta smo čekali, zašto smo odugovlačili kad od prvog dana gledajući unazad, oboje smo htjeli biti jedno uz drugo.
14.07.2014. smo se odlučili zaručiti nevjerojatno, ali isto je bilo nabrzaka kao i upoznavanje. Danas evo dva mjeseca nakon zaruka planiramo vjenčanje koje smo odlučili da bude na Valentinovo 2015.
Zašto ova priča - prvenstveno jer sam oduvijek odmalena sanjala kao i svaka curica o nekom savršenom nekom s kim mogu sve podijeliti, nekom uz koga mogu biti jednostavna, sretna, posebna i to se dogodilo meni, nisam to očekivala, ja sam od onih koji "mogu sve sami", ali uz sadašnjeg zaručnika ništa više ne želim sama, ne želim bez njega i bez te dvije prekrasne curice moje i njegove ništa.
Nadam se da je sretan koliko i ja i uz sve padove i sretne trenutke koje smo prošli i koji su pred nama želim da zna, da mi ostane i da vidi u meni ono što ja vidim u njemu, mirnu luku, dom, obitelj, povjerenje, sreću, sigurnost, ipak je on moj savršeni s kojim želim zaboravit na sve i živjeti sretno do kraja života.
Smrtovnice Osmrtnice
.jpg)
