Selidba: Iz velikog grada u malo mjesto

Jeste li ikada sanjale o preseljenju u neku užurbanu i urbanu svjetsku metropolu prepunu neonskih svjetala, gigantskih nebodera i bezbroj mogućnosti, gdje nitko ne pita tko si, što si ili što imaš na sebi? – Ja jesam!!

"Život je kao bombonjera. Nikad ne znaš što ćeš dobiti.", izjava je slavnog Forresta Gumpa u istoimenom filmu, a ja je kradem kao da je moja. Sigurno se pitate zašto, pa evo odgovora. Ovaj moj san s početka teksta nije ostvaren, već se dogodilo upravo suprotno. Ne samo da se nisam makla iz zemlje i preselila se u veći grad, već sam došla u malo mjesto kraj grada manjeg od mog. Ironija, ha?

Prednosti i nedostataka je bezbroj, pa tako ima dana kada pobijede ove prve, a i dana kada na površinu isplivaju samo ove druge. Najgore je pak, vjerojatno u početku kada uslijedi prvotni šok. Napuštanje dugogodišnjih navika, ljudi koje voliš i mjesta koja rado posjećuješ i odlazak u malo mjesto gdje cijela priča kao da počinje ispočetka, a sve oko tebe je nekako minijaturno kao kuća lutaka ☺.Ponovno stjecanje prijatelja, usvajanje novih navika, prilagođavanje na drugačiju sredinu. Prvih par mjeseci javlja se osjećaj nepripadanja i osjećaj samoće bez obzira na broj ljudi kojima si okružen, jer ih u početku još uvijek ne osjećaš kao svoje prijatelje.

Napuštanje dragih ljudi

U ovu skupinu ulazi obitelj, prijatelji, poznanici i svi oni koji su ponekad, često ili konstantno prisutni u našim životima. Sama pomisao na to da će se susreti s njima znatno prorijediti – nezamisliva je. Ipak, nakon preseljenja shvatiš da se čovjek navikne na sve, te da iz svake situacije, koja je jednom možda gledana negativno, proizađe nešto kvalitetno i trajno.

Preseljenje te natjera na češću uporabu telefona i interneta, ali je zato sreća koja te obuzme pri ponovnom susretu s dragim ljudima neprocjenjiva, pa ti tada Mastercard ni ne treba jer ovo se ne može platiti novcima.

Ako stvari gledaš s pozitivne strane, zaključiš da ćeš pri susretima s dragim ljudima uvijek pucati od sreće, a uz to ćeš dobiti nove prijatelje i nova poznanstva koja se mogu izroditi u nešto prekrasno, što će trajati zauvijek i s kojima će se stvarati nove uspomene vrijedne sjećanja.

Napuštanje starih navika

Pošto smo svi mi uglavnom komformisti koji život ne mogu zamisliti bez navika koje smo stekli i na koje smo se navikli, napuštanje istih (zbog nemogućnosti provođenja istih u maloj sredini) mogao bi biti poveći problem. Ipak, ako vam je, kao i meni, čaša češće napola puna nego prazna, shvatit ćete da se navike mijenjaju, da neke možete "seliti" kao kofer iz grada u grad, da vam neke jednostavno nisu suđene i da cijeli život možete stvarati nove. Tako ćete omiljeni fitness program zamijeniti nekim novim koji će vam odgovarati još više ili ćete zbog viška vremena početi pisati, crtati ili bilo što drugo što ste oduvijek htjeli, a nikako niste započeli.

Napuštanje omiljenih mjesta

Najdraži kvartovski kafić ili onaj u centru, najdraži noćni klub, kazalište ili slično postaje samo dio mozaika sjećanja prepunog dobrih trenutaka, druženja, dogodovština... Ma koga briga! Kad se vratite nakon nekoliko mjeseci sve će vas to čekati, kava će i dalje biti ista, a ni doživljaji s ludih izlazaka vjerojatno se neće znatno promijeniti. Uostalom, sve ćete ih vidjeti na slikama na Facebooku ili će vam frendice prepričati putem chata ili telefona. U vašem novom okruženju možda nema kafića na svakom koraku ili bogatog noćnog života, ali možda će baš jedan od kafića imati najbolju kavu koju ste ikad probali, a vaši će stari prijatelji na Facebooku gledati fotke s nekog dobrog tuluma s vašom novom ekipom.

*****

Ovakav jedan hrabar pothvat trebalo bi shvatiti kao još jednu od brojnih životnih pustolovina koja se baš morala dogoditi vama kako biste doživjeli nešto novo, upoznali ljude koji će vam promijeniti život ili pronašli strast za nekim hobijem ili poslom ili kako bi shvatili što zapravo od života želite.

Na stranu stavite sve ono što će vam nedostajati, jer ako je vrijedno, nosit ćete ga u srcu i uvijek će biti tu kad se vratite, a zauzvrat ćete na poklon dobiti stvari koje prije ne bi ni doživjeli.

Tko zna, možda baš pripadate tamo gdje niste ni sanjali da ćete biti. Možda vam nisu suđeni veliki gradovi u kojima se zbog neonske rasvjete i nebodera ne vide zvijezde. Možda ne pripadate tamo gdje su mogućnosti neograničene, već upravo suprotno – tamo gdje ih gotovo nema, a tu se nalazite kako bi naučili iskoristiti svoje davno zaboravljene, skrivene potencijale.

Možda, možda, možda... Možda se neće pretvoriti u "da" ili "ne" dok ne probate, a i ako probate i ne uspije, uvijek se možete vratiti tamo odakle ste došli, gdje vas uvijek netko čeka.