Shooting Sisters: TEDxMaximir

Što su naše sistersice naučile i kakav su dojam stekle o predavanjima i predavačima


Objavljeno: 07.03.2012.

Foto: TEDxMaksimir press foto
Pogledano: 3579 puta

"Good ideas are common – what’s uncommon are people who’ll work hard enough to bring them about."

Ashleigh Brilliant

"Dobre ideje su uobičajene - ono što je neuobičajeno su ljudi koji će se dovoljno potruditi da ih obistine."

TED je zajednica ljudi koji su, svaki na svoj način, prepoznali važnost širenja dobrih ideja na što veću publiku. Kako se one šire? Tako što se pod TEDx (neovisno organiziran TED događaj) licencom organiziraju događaji diljem svijeta. Govornici su razni ljudi koje povezuje jedna stvar – da imaju ideju i volju da tu ideju obistine. Predavanja se snimaju te se odabrana besplatno objavljuju na TED.com kako bi mogla imati što veći doseg.

Širenje fantastičnih ideja stiglo je i u Zagreb. TEDxMaksimir organizirao je događaj 3. ožujka u hotelu Four Points by Sheraton. Prijava je, kao i uvijek, bilo mnogo, a slobodnih mjesta malo. Kako bi se isprofilirala što zaineresiranija publika te time ostvarilo bolje povezivanje predavača i slušatelja, svi zainteresirani posjetioci morali su pri samoj prijavi napisati ponešto o sebi te kratko motivacijsko pismo. Nakon prijava i dva druženja kandidata, 100 ljudi dobilo je pozivnicu za sudjelovanjem (pa tako i Shooting Sisters ;)).

Kroz cijeli dan održalo se 16 predavanja podijeljenih u 4 slijeda: Nosce te ipsum! (Upoznaj samog sebe), Supernova(tori) – kreativnost znanstvenog uma, (Be) create(ive) now te Pokretači budućnosti.

Između slijeda predavanja bile su pauze u kojima se poticalo upoznavanje i povezivanje prisutnih. Iako se to poticalo, rijetki su bili toliko hrabri da bez ikakvog povoda "ulete" drugoj osobi i kažu "Bok ja sam taj i taj, hajde da se upoznamo" (ok, možda sam samo ja to radila, ali u moju obranu – ljudi su nevjerojatno pozitivno reagirali :)). Jedan od pokušaja organizatora da to potaknu bili su i mali stajaći stolovi za doručkom i ručkom. Iako je idejno bilo dobro, dogodilo se da su ljudi odlagali svoje tanjure po daskama od prozora...sve kako ne bi morali prići nepoznatoj osobi i pitati ima li tu malo mjesta za njih. Ipak, što se više bližio kraj dana, to su se ljudi više opustili i konverzacija je tekla.

Nosce te ipsum! (Upoznaj samog sebe)

Za dobro jutro, konferenciju je otvorio Boris Blažinić predavanjem na temu Tko sve živi u mojoj glavi? Nakon njega uslijedili su Sandra Sajtlik i Nikola Horvat s temom Umjetnost zavođenja u stvarnom i virtualnom svijetu. Sva sreća, pa se izreka "po jutru se dan poznaje" nije obistinila.

Nekoliko dana prije same konferencije uzela sam popis predavača te prosurfala internetom kako bih utvrdila znanje o predavačima koje znam otprije i saznala ponešto o onima s čijim radom nisam bila upoznata. Unutar druge skupine bili su, među ostalima, i Boris Blažinić, Sandra Sajtlik te Nikola Horvat.

Za gospodina Blažinića se svugdje pojavljuje njegov životopis u kojem glavno mjesto zauzimaju brojni stručni programi za usavršavanje i inozemna radna iskustva, ali relativno malo toga se može saznati o njemu iz neovisnih izvora. Priznajem da me taj impresivni životopis zainteresirao i očekivala sam puno od njegovog predavanja.

Za Sandru Sajtlik i Nikolu Horvata naišla sam na jednu prilično lošu web stranicu, koja svojim izgledom i sadržajem daje dojam da su njihova ciljna publika neki čudni i pomalo ljigavi ljudi koje nikada niste upoznali, ali vam zato na vašem Facebook profilu ostavljaju prilično neumjesne komentare. Od njihovog predavanja nisam očekivala ništa.

Dakle, kakva su bila njihova predavanja?

Boris Blažinić je 18 minuta uspješno parafrazirao dva pitanja i jednu izjavu: Tko sve živi u mojoj glavi? Što vešmašina nema, a mi imamo? Vi morate preuzeti kontrolu i biti slobodni. Sve u svemu bila sam prilično razočarana i zvučalo mi je kao jedno loše predavanje o samopomoći.

Sandra Sajtlik i Nikola Horvat su svojih 18 minuta ispunili tako što su muškarcima nastojali objasniti da moraju savladati svoj strah prema ženama, jer je strah u današnje vrijeme nešto sasvim iracionalno. Kao završnu tvrdnju Sandra je iznijela slijedeću misao: Dečki, skinite cure s pijedestala, prestanite nas se bojati i gledati nas poput nekih nedostižnih božanskih bića. Kada bi vi samo znali koliko smo sve mi iskompleksirane i koliko vremena provodimo pred ogledalom samo da vama budemo lijepe!

Treće predavanje bez daljnjega je osvježilo atmosferu u publici! Profesor Zoran Kurelić s predavanjem Rodni karakter parfema ugodno me iznenadio te iznio razmišljanja i tvrdnje o kojima nikada do sada nisam na taj način razmišljala jer me ništa nije dovelo do toga. Odlučio nam je prikazati svoju tvrdnju da je rod dinamička kategorija kroz korištenje i položaj različitih parfema u društvu jer je društvo to koje određuje što je i kada muževno, a što ženstveno. Kako bi nam približio svoju teoriju, profesor je u publiku poslao ankete i listiće s mirisom parfema označene brojevima. U anketi smo uz svaki broj morali odrediti je li muški, ženski ili unisex te eventualno ostaviti kakav komentar odnosno asocijaciju vezanu uz taj miris. Na kraju predavanja pročitao je koji su to parfemi bili te kojem su rodu bili namijenjeni kako bi publika mogla provjeriti svoje odgovore. Ispostavilo se da su mišljenja o rodnosti pojedinih parfema i kod nas bila podijeljena.

Uslijedio je Boris Veličan s temom Putovati pješice u 21. stoljeću. Prepričao nam je iskustva sa svoga putovanja od Zagreba do Sahare – pješice. Iako se vidjelo da nije vičan predavanjima pred većom publikom, potrudio se približiti nam svoju strast za putovanjima i mislim da je u tome i uspio. Šećer je svakako ostavio za kraj, a to je da ga je nakon 10 dana hodanja kroz Saharu, lokalni vodič pitao: "Hoćeš li mi biti Facebook prijatelj?".

Supernova(tori) – kreativnost znanstvenog uma

Miroslav Ambruš Kiš, Ivica Puljak, Bojan Pečnik te Marko Košiček održali su četiri nevjerojatno zanimljiva predavanja, a neki od njih su u publici uspjeli pobuditi nevjerojatne emocije.

Miroslav Ambruš Kiš zvani MAK predstavio nam je Svemir 2.0. Što je to? To je svemir kakav će biti jednog, možda ne tako dalekog, dana – ljudima na dohvat ruke. Kako će do toga doći? Polako uz pomoć entuzijasta poput njega koji svakoga dana otkrivaju i smišljaju nove načine da nam približe Svemir. MAK je vođa jednog takvog tima internacionalnog tima od 150 članova u suradnji s kojima gradi robota koji će se spustiti na mjesec, napraviti nekoliko koraka te sve to zabilježiti i transmitirati na Zemlju. Taj robot bit će samo mali korak prema novoj verziji Svemira.

Nakon njega ispred publike stao je Ivica Puljak da nam objasni Zašto i kako tražimo Higgsov bozon? 18 minuta prošlo je u tren oka. O Higgsovom bozonu i česticama nisam znala puno jer mi se to uvijek činilo komplicirano, ali, kada vam fiziku objašnjava fizičar koji to zaista voli i razumije, sve postaje toliko jednostavno i logično! Moram reći da na boljem predavanju o fizici nisam nikada bila. Sve je to bilo toliko primamljivo, da sam nakon predavanja dobila potrebu pitati "Gdje da potpišem da mijenjam fakultet?". :)

Bojan Pečnik govorio je o aeronautici iz Hrvatske te o svom projektu izgradnje bespilotne letjelice koja bi letjela na visini od 20-ak km iznad zemlje te koristila za razne namjene poput nezavisnog izvora GPS signala, nadzor, fotografiranje...

Potom je ispred nas stao Marko Košiček s temom predavanja "Kad sustav zakaže, entuzijazam kolo vodi". Gdje i koji sustav je zakazao? Ovoga puta zakazao je naš obrazovni sustav koji zanemaruje nadarenu djecu. Marko je jedan od voditelja Višnjanske ljetne škole znanosti za srednjoškolce te se bavi pripremanjem hrvatskih reprezentativaca za međunarodnu kemijsku olimpijadu. U nedostatku državnog sufinanciranja, prijetilo je da učenici neće biti u mogućnosti na njoj sudjelovati ove godine. Ta natjecanja su za nadarenu djecu prilika za nevjerojatna iskustva i poznanstva te su im često puta velika pomoć u boljoj budućnosti, pa bi izostanak s takvog događaja uslijed nedostatka financija bio olovo oko noge za naše kandidate. Način na koji je to Marko ispričao ganulo je mnoge u publici, a kasnije se saznalo da je po završetku predavanja dobio nekoliko ponuda za sufinanciranje kako bi djeca dobila priliku za sudjelovanjem i ostvarenjem svoga sna.

(Be) Create(ive) now

Treći slijed sadržavao je četiri predavanja koja na prvi pogled nisu bila jako slična. Dario Šafarić s predavanjem "Marketing na djelu", Marta Grbešić i "PMS - Prostor Manufakturne Slobode", Matija Kopić i "How Internet changes agriculture" te Mate Rimac "Stvaranje najsnažnijeg električnog automobila  od ideje do svjetske senzacije".

Dario Šafarić predstavio je neka od rješenja u modernom marketingu, naglašavajući prije svega kako je važna kreativnost pri pronalaženju novih medija. Iako nemam osjećaj kako sam saznala nešto revolucionarno i novo, imao je lijepo predavanje koje je uredno sumiralo neke marketinške tehnike. Ipak, Dario je u jednom trenutku uspio potkopati sam sebe - naime, u prvom dijelu predavanja naglašavao je kako je iskrenost oglašivača izuzetno bitna, dok je na kraju rekao kako je njegova tvrtka u marketinške svrhe kreirala virtualni profil Jennu Lampard na nekoj od društvenih mreža koji o njima govori dobro te se tako promoviraju. Na to je publika reagirala prilično oštro komentirajući kako je to laž i izravno zavaravanje kupca te da se kosi s njegovom prijašnjom tvrdnjom.

Nakon marketinga voditeljica je najavila Martu Grbešić te nas upozorila da joj ne zamjerimo jer ima tremu. Bilo kako bilo, ta trema se na njoj nije odviše pokazala, a Marta je vrlo sažeto ali energično predstavila svoju galeriju kreativnih uradaka pod nazivom PMS - Prostor manufakturne slobode. Naziv PMS objašnjava kako je time morala odati počast svojoj kreativnoj groznici koja nastupa jednom mjesečno. (Zbog njene nevjerojatne energije koju je pokazala te raznolikih zanimljivih predmeta u njenoj galeriji, sestra i ja smo odlučile dogovoriti suradnju s njom tako da ćete uskoro moći pročitati nešto više o cijeloj priči i na našem blogu ;).)

Jedanaesto predavanje tog dana održao je Matija Kopić, osoba koja je osmislila Farmeron – softwer za pomoć poljoprivrednicima. Dok su mu se drugi smijali da je informatika u svijetu poljoprivrede nepotrebna, on je radio. Zašto? Jer ga je predviđanje da bi do 2040. godine zemlju trebalo nastanjivati 9mlrd ljudi poprilično zabrinulo, naime, ni danas nemaju svi ljudi za jesti, a kako će to onda tek biti za 30 godina? Kao jednu od stavki u rješavanju tog problema prepoznao je potrebu za većom efikasnošću poljoprivrede. Kako drugačije povećati efikasnost nego kreiranjem softwarea koji će unutar sebe imati bazu podataka te iz nje crpiti moguća rješenja i savjete za poljoprivrednika.

I na kraju trećega slijeda, predavanje Mate Rimca. Predavanje koje sam osobno čekala s velikim kuriozitetom jer volim automobile i silno me zanima tehnologija električnih automobila. Uz to, silno poštujem činjenicu da se on ustrajno bori s hrvatskim vjetrenjačama, a pritom uspijeva razviti svoj automobil, što nije mala stvar. Priznajem da sam to predavanje zapisala vrlo malo bilješki jer sam većinu vremena bila prikovana očima za prezentaciju, fascinirana time što je jedan Hrvat uspio napraviti nešto što je trenutačno najbolje na svijetu u svojoj klasi, a da to Hrvatska poprilično zanemaruje. Saznanje da bi njegov auto u serijsku proizvodnju trebao krenuti slijedeće godine izuzetno me razveselilo, a njegov odgovor na pitanje zašto proizvodi električne automobile, nasmijao me jer je bio sasvim iskren. Zato što su kvalitetniji od benzinskih, a ne samo zato što su ekološki prihvatljiviji.

Pokretači budućnosti

Poslije zadnje pauze četvrti slijed predavanja započeo je Marko Pavlović, tvorac Oblo igračke. Kako je zaista došlo do te igračke te što planira dalje nisam znala, pa mi je ovo predavanje bilo isto tako zanimljivo. Način na koji opisuje razvojni put jednog dizajnerskog projekta mi se posebno dopao. Kako kaže, ništa se ne radi napamet, ali isto tako, dizajner, kao kreativac, nije u mogućnosti razmišljati linearno. Zbog toga razvojni put i tok misli izgleda više poput spirale nego pravca.

Nakon Marka, Damir Hoyka predstavio je svoj projekt Fotosofia. Hoyka je mnogima poznat kao medijski eksponirana osoba koja voli dobru zabavu, ali je slavu stekao svojim kvalitetnim radom. Kao etabliran fotograf na Hrvatskoj sceni u mogućnosti je pomoći mladim fotografima da se istaknu te da dobiju kvalitetnu izobrazbu i priliku da se oprobaju među sebi ravnima. Na Fotosofiu dovodi predavače iz raznih struka koje su više ili manje očito povezane s fotografijom kako bi sudionike potaknuo da razmišljaju izvan granica.

Ana Tevšić s predavanjem "Hexagon - od ideje do proizvoda" bila mi je izuzetno simpatična. Od osobe koja je napravila toliko toga i iza sebe ima brojne nagrade ne bih očekivala da je toliki tremaš. Ipak, je :) No, najbitnije od svega je da je unatoč tremi uspjela pokazati točno ono što je i htjela – prostor iza kulisa njenog stvaralaštva. Za nju je dizajner sam svoj majstor, koji preuzima ulogu više ljudi, po potrebi što joj treba. Njen tok misli iza svakog od predstavljenih radova bio mi je fascinantan - promišljenost i način na koji je došla do cilja. Volim kada svaki detalj na proizvodu ima priču ili značenje. Na kraju je svima nama itekako podigla samopouzdanje kada je rekla "Loše crtam, to je ok! Ja to u glavi ipak vidim i uspijevam napraviti!" :) Time je samo dokazala kako ne treba odustati na prvoj stepenici ako imaš dobru ideju. To što netko možda loše crta ne znači da njegov proizvod neće uspjeti.

I kao zadnji govornik konferencije – Pep Torres s predavanjem "The MIBA backstage  the making of a unique project". Pep Torres je španjolac koji je sagradio muzej ideja u Barceloni. Izuzetno vrckav i zabavan čovjek koji je publiku pridobio odmah na početku prikazujući neke svoje ideje poput dijetnog senzora ispred frižidera ili aparata za slatkiše koji se plača kalorijama (za svaku čokoladicu treba pedalirati na biciklu onoliko koliko ćeš kalorija u sebe unijeti). Nakon priče kako je sa 298€ kupio prostor i sagradio muzej vrijedan 250 000 € izrekao je zaključnu rečenicu cijeloga dana: "Stop thinking, go for it, we need you!"

*****

Sve u svemu, nakon neobavezne večere sa sudionicima, otišla sam doma umorna, ali zadovoljna. Pozorno odslušati 16 predavanja u jednom danu nije mala stvar, ali smatram da sam mnogo toga naučila te se povezala s ljudima koje drugačije možda ne bih upoznala. Uskoro je najavljeno još sličnih događaja kojima se izuzetno radujem te smatram da ću im prisustvovati ako ikako budem mogla!

Komentari
Kreativne i obrazovne radionice
Zabavni svijet za klinceze i klince nudi nekoliko programa za vaše...
 
Nema više izgubljenih naušnica
Prije 2305 dana Potrebno vam je svega malo mašte i par starih gumba...
Operi me!
Prije 2334 dana Kućanski predmeti koje ne čistimo, a trebali bi...
Radionice antistres art-terapije
Oslobađanje napetosti holističkom relaksacijom ekspresivne art-terapije...
 
Globalni program stipendiranja liječnika
Prije 2893 dana Avon nastavlja borbu protiv raka dojke...
Prezentacija Programa Božanskog Zdravlja
Prije 2901 dana Disanje, Meditacija i Kozmičko punjenje ...
Nina živi američki san
Mlada zagrepčanka niže glumačke uspjehe u New Yorku...
 
Uspjeh iz čiste lijenosti
Prije 1654 dana Crazy Lazy - novi modni brand...
Modni uspjeh bivše rokerice
Prije 1775 dana Priča o modnom usponu dizajnerice Martine Herak...
Upravo je razina energije ono što nas čini više ili manje podložnima različitim ...
05.11.2012. | 15:50 | by Bioterapije
Milijuni žena diljem svijeta pate od predmenstrualnog sindroma. Bolovi, glavobolje, grčevi, umo...
05.11.2012. | 15:46 | by Bioterapije
Evo ovako..dečko i ja smo jakoooooo dugo skupa. Super se slažemo i obožavamo jedno drugo,i u k...
26.02.2012. | 08:55 | by Tinica88
Ha ne znam, nemam neko mišljenje konkretno... I dosta sam stidljiva......
11.02.2012. | 02:08 | by Tammy