Kada uđemo s nekim u vezu, podrazumijeva se da nam se ta osoba sviđa, da smo zaljubljeni u nju i da nam je s njom lijepo. Čak i kad nam je ružno, rijetko tko razmišlja o prekidu, no to će se svakome dogoditi barem jednom u životu.
Kupujemo razne sitnice, plišane igračke, razvijamo slike, veselimo se poklonima, nikad se ne pitajući što će se sa svime dogoditi nakon prekida.
Ljudi funkcioniraju na drugačiji način. Ima ih koji momentalno nakon prekida stvari bace ili pale, onih koji ih čuvaju u nekom skrivenom kutku i pak onih koji se za stvari ne vežu, ne doživljavaju ih i iste godinama drže na jednom mjestu. Međutim, pravila se mijenjaju kada u naš život uđe nova osoba. I što sa stvarima tada?
Uvijek sve ovisi o tome koliko tko ima tolerancije na bivše ljubavi svog novog partnera. Nekima je posve svejedno, ali neki ne vole znati, odnosno konstantno biti podsjećani, da nisu bili prvi i iz tog razloga ih te stvari nerviraju.
Možda bi najpoštenije bilo, ako ne odmah, barem kad neka nova osoba uđe u naš život sve takve stvari potrpati u kutiju i maknuti ih daleko izvan vidokruga, a plišane igračke primjerice donirati u dom za nezbrinutu djecu ili pokloniti nećacima.
Fotografije se mogu staviti na eksterni hard disk, a sa seksi fotografijama postupajte po svojoj savjesti, no mislite li da je zbilja fer s vremena na vrijeme proučavati svoje gole bivše ljubavi? Svi smo na neki način egoisti, ali smo također i realni. Znamo da je neka djevojka vjerojatno spavala u krevetu našeg dragog prije nas, piškila na istom wc-u, gledala se u isto ogledalo, seksala se na istom podu/stolu/kauču kao i mi. Ipak, takve stvari nas nikad ne zabrinjavaju toliko kao one opipljive.
Škakljivo je na početku veze ulaziti u ozbiljnije razgovore vezano uz bivše. Naposljetku, nikad ne znaš budućnost veze pa je blesavo od partnera zatražiti da se riješi nekih stvari koje su mu možda još bitne, a s nama recimo prekine za tjedan dana.
No ako veza traje već neko vrijeme, a on prešutno odbija maknuti uspomene koje ga podsjećaju na bivšu, nije zabranjeno podsjetiti ga kojiput na to. Pa čak i žustro. Valjda najgori potez koji frajer može izvesti (a vjerujte, događa se) je toliko zabrazditi u nebacane stvari bivših djevojaka da nas čak ponudi njezinim preostalim šamponom ili sličnim koji na njegovoj polici stoji zaboravljen tjednima/mjesecima.
Danas svi zagovaraju neku silnu toleranciju, nepostojanje ljubomore i bilo kakve eventualne posesivnosti, granica te slobodu flertanja, što je u jednu ruku u redu, a s druge strane brišu se oni tradicionalni okviri veze koji su nekad postojali i funkcionirali.
Naravno da ne mislimo na dogovorene brakove između naših baka i djedova, ali lijepe veze i brakove koje imaju ili su imali neki od naših roditelja, a granice su ipak postojale. Teško da je itko od nas ikad naletio na slike tatine bivše cure ili maminog bivšeg dečka, no pod krinkom tolerancije to bi se lagano moglo dogoditi našoj djeci. Jer kao, u redu smo sa svime i ništa nam ne smeta, a zapravo je situacija potpuno drugačija.
Bez obzira na to kakva ste osoba i vežete li se za stvari ili ne, prihvatite činjenicu da je jedno poglavlje vašeg života završilo, a drugo, novo i vjerojatno ljepše upravo počinje. Prihvatite i činjenicu da nismo svi isti i da čuvanjem stvari od bivše ljubavi na neki način vrijeđamo novu osobu koja je ušla u naš život, naročito ako nam ta osoba jasno pokazuje da joj to smeta.
Naposlijetku, uspomene će uvijek postojati u našoj glavi, a stvari koje nas podsjećaju na bivše uredno mogu stajati i ispod kreveta ili na dnu ormara, ako ih već moramo zadržati.
Ostaje još samo pitanje što sa stvarima kada se jednog dana odselimo, po mogućnosti s voljenom osobom... no tada valjda čak ni najzagriženijim materijalistima uspomene na bivše ljubavi stvarno više neće biti bitne.
.jpg)
.jpg)
