Ukus za loše dečke

Zašto se zaljubljujemo u Charlija Sheena?


Objavljeno: 06.03.2013.

Foto: Martina Herak
Pogledano: 2388 puta

Cijelo jutro razmišljam o svom snu. Koliko god nekada svjesni bili da su snovi uistinu samo nešto što se zbiva dok spavamo, nekada se ponadamo kako bi taj „scenarij“ mogao potrajati danima. Tako smo, u mom snu, Charlie i ja bili zaljubljeni. Čudno je kako se savršeno bistro možemo sjetiti rečenica bez da ih, tokom noći, zapisujemo na komad papira.

Pitao je imam li dečka i rekao mi da je „zaljubljen u mene već četrnaest dana iako se poznajemo samo dva.“ Smijem se. Googlam Charlija iako je u mojoj glavi već odavno ugooglan, čak i do te mjere da me vlastita majka iznenadi rečenicom „Evo ti ga Charlie na televiziji.“ Kao malena, moja simpatija pjevala je u „New Kids On The Block“. Sa tridesetinešto, moja simpatija pije enormne količine alkohola, masne novce troši na prostitutke, koristi isti postotak kokaina za svoj nos kao i ja brašna za palačinke. Pitam se, gdje sam točno kiksala u odrastanju s ukusom za muškarce?!

Opet, s druge strane, ni jedan moj bivši dečko nije bio samodestruktivan ili pak do te mjere predan porocima. Realno, sumnjam kako bi „izvan svojih snova“ htjela nekoga tko živi životom Charlija Sheena, pa opet, što je ono što nas kod „loših dečki“ može doista privuči? U ovom slučaju – moć, smisao za humor i izgled. To je ono što nas može privuči, druge nas kvalitete, jasno, zadržavaju. Fascinantno je kako smo i ovdje dovoljno individualni – nekada se pitam zbog kojih su točno (ne)kvaliteta neke od mojih prijateljica ili poznanica u vezi sa svojim partnerima. Zanimljivo je, da jedna lijepa, nasmijana i draga osoba može patiti za nekim tko se prema njoj ponaša kao da je posljednja rupa na svirali, ne spada u domenu njezinog „prototipa savršenog muškarca“, ignorira ju i na posljetku – uopće ne zaslužuje. Ona ga kao vjerna ženica čeka kada je na poslu, nalazi mu razno-razne poruke drugih žena u mobitelu ali i dalje je ovdje. Pitam se, zašto nekad želimo nekoga tko nas uopće nije dosljedan? U igri srca i razuma, zašto se često povodimo srcem? I na posljetku – je li doista riječ o srcu ili ponosu (a to dvoje znamo doista pobrkati)?!


Svatko je krojač svoje sudbine i sreće, i to nam je svima jasno. Jasno mi je i to kako se u veze svojih prijateljica više nemam namjere miješati. Jednom sam se već dovoljno udaljila od jedne svoje prijateljice upravo zato što sam joj pokušavala realno postaviti sliku njezine opsesije prema muškarcu koji je svojim ponašanjem vraća unatrag, prema nekome tko nije ni malo vrijedan njezine ljubavi. To me otrijeznilo. Očito sam i sama pokušavala izigravati veliku učiteljicu – da ne kažem mudru feministkinju koja bi ljubav prema svojim prijateljicama (onim zbilja bliskim) dokazivala i seciranjem njihovih veza koje su bile kao scenarij za lošu dramu u kojoj, naravno, djevojka biva ostavljena, sa slomljenim srcem i suzama u očima.

Da ne spominjem klišeje poput gledanja B. Jones i ubijanje tuge u megakaloričnoj hrani (ili pak nečim s velikim postotkom etanola.) Ne znam jel doista u redu misliti da cilj opravdava sredstvo i svojim prijateljicama pokušavati pomoći kada na kraju, sve što ispadnem jest dosadna realna pokvarena ploča koja melje stalno po istom misleći da će nekome pomoći ali na kraju ne pomaže nikome?! Zašto ne želimo čuti istinu i biježimo od nje kao vrag od tamjana? Ne kažem da se meni to nije događalo, no stvar je isključivo u tome što nas istina boli, a tuđe riječi često doživljavamo kao prijetnju. Općenito gledajući, vjerojatno možemo na prste jedne ruke nabrojati ljude kojima vjerujemo. Osoba koja nas savjetuje mora biti netko kome vjerujemo, netko za koga znamo da nam doista želi sve najbolje i da nam govori iz srca. Rečenica „on nije za tebe“ ili „jesi li normalna pa on je kreten“ znači, između ostalog, da smo – mi krivo odabrale. MI. Mi nešto nismo napravile dobro. Mi smo nekoga krivo prosudile. Mi smo se razočarale, ne naša prijateljica, prijatelj, roditelj, susjed. Mi smo razočarale same sebe – idealizirajući, stvaranjem našeg „savršenog scenarija“, misleći da smo ovaj put možda doista pronašle nekoga tko nas zaslužuje u dobru i u zlu.


Pa opet, možda je bolje ponekad razočarati se u samog sebe nego u nekoga tko nam je zbilja blizak i tko se naziva našim prijateljem. Možda i nije. Ne mogu reći kako sam se u sebe razočarala puno puta – iskreno, vjerojatno bih poslije tog razočaranja izvukla dobru pouku ili shvatila da sam dovoljno tašta. Razočarati se u nekoga često nam padne puno teže – ovisi naravno koliko smo kao osobe senzibilni i koliko se u međuljudske odnose uopće dajemo. I čini mi se da često, razočaranje u nekoga doista ne shvaćam kao nikakvu školu. Možda bih voljela imati manji prag tolerancije i češće skidati svoje ružičaste naočale kojima gledam svijet.

Life is a cabaret – rekla je L., rekla bih i ja. Uopće mi nije žao što vjerujem u Wonderland, imam nekoliko divnih osoba pokraj sebe i slušam glazbu iz bollywood filmova dok čistim stan. Nisam površna. Ja sam vječni optimist. Optimist koji vjeruje da loše ode samo od sebe – kad tad, kako bi ostavilo mjesta nečem dobro i lijepom. Lijepoj stvarnosti i još jednom lijepom snu.

A kada sam već kod lijepih snova, čini mi se kako smo doista odsanjali zimu i da nam je sunce odlučilo pokazati osmijeh. I zube. Mnogi su se došli pokazati i na zagrebačku špicu koju izbjegavam koliko god mogu. Nekada je ipak lijepo susresti drage ljude koje nismo vidjeli mjesecima, nekada od silne energije i galame požalim što sam nogom kročila u centar grada. Prifali mi more, desetak ljudi oko mene, onaj božanstveni mir i njegova prijateljica tišina. Što sam starija sve više uživam upravo u tome a sve manje u gradskoj vrevi – subotom. Iako, gledajući većinu djevojaka na zagrebačkoj špici pitam se kako li se tek srede za večernji izlazak ako se za kavu napirlitaju kao da ih čeka – Charlie Sheen. Muškarcima nekada, s kamenom na srcu priznajem, doista nije lako. Većina njih doista ne zna što će ih ujutro dočekati na jastuku do.

S maskarom na očima, pozdravljam vas i šaljem poljubac! 

Komentari
Ove jeseni spajamo nespojivo!
Druga večer KFWZ-a...
 
Moda u srcu Zagreba!
Prije 2327 dana Prva večer KFWZ-a...
Brazil pod nogama!
Prije 2341 dana Brazilski brand predstavio novu kolekciju...
Savršeni gel nokti bez
Isprobala sam - Catrice Ultra Stay & Gel Shine...
 
Tražite promjenu? Isprobajte ovaj
Prije 2416 dana Katerina Beauty Blog poslužit će vam kao inspiracija za pregršt novih make-up...
Ideal ljepote u visokom
Prije 2506 dana Drugi dio beauty reporta sa Smart Fashion Weeka...
Agjamal by Martina Kuntić
Glamurozne haljine za ženu punu samopuzdanja i ženstvenosti...
 
Naperlajte se!
Prije 2438 dana Nakit mlade kreativke Ive Horvat...
Odličan saveznik u borbi
Prije 2611 dana Predstavljena je druga kolekcija Acro rokovnika ...
Upravo je razina energije ono što nas čini više ili manje podložnima različitim ...
05.11.2012. | 15:50 | by Bioterapije
Milijuni žena diljem svijeta pate od predmenstrualnog sindroma. Bolovi, glavobolje, grčevi, umo...
05.11.2012. | 15:46 | by Bioterapije
Evo ovako..dečko i ja smo jakoooooo dugo skupa. Super se slažemo i obožavamo jedno drugo,i u k...
26.02.2012. | 08:55 | by Tinica88
Ha ne znam, nemam neko mišljenje konkretno... I dosta sam stidljiva......
11.02.2012. | 02:08 | by Tammy