Veljača je za mene mjesec kao i svaki drugi, doduše malo manje depresivan nego postblagdanski siječanj i obilježen je s racionalnijim odlukama u vezi prehrane.
Zapravo me i veseli jer je kratka i brzo prođe, a onda dolazi ožujak i misli su mi već negdje na plaži i koktelima. Ali ako imalo načulim uho i bacim pogled na statuse koji se polako gomilaju do 14. 2. , rekao bih da ne postoji veća tragedija nego biti sam za Valentinovo.
"Valentinovo je ovaj mjesec, a ja sam sam/a. ☹ „
I...?
O moj Bože, zaboravimo na zimu koja je paralizirala pola kontinenta i na očajno stanje u državi, ajmo se svi bacit na koljena i zazivat Svevišnjega koji je dopustio ovu nepravdu. Ima li išta gore draga nacijo??
Evo još jedne karakteristike vezane uz Veljaču na Facebooku, poveća se broj ljudi koje uredno stavim pod hide all status by...
Dobijem blagi proljev od silnih postova Žaka i njegovih ljubavnih baladica i statusa punih ljubavnih mudrosti ili pak Balaševićevih tugaljivih stihova. U još gorem slučaju zlo mi je od samosažalijevajučih statusa poput „ Valentinovo ☹“ ili „ Ostajem doma uz pečeno janje! Ne treba mi nitko“.
Vjerojatno se pitate 'ko je mene gadno povrijedio ili tko mi je jutros pljunuo u kavu, ali vjerovali ili ne, ja volim Valentinovo. Ja čak ni ne spadam u skupinu ljudi koji smatraju da je to iskomercijalizirani praznik koji je potpuno bespotreban.
Dapače, ja sam uvijek za ljubav, tako da je jedan dan u godini kada jedni drugima poklanjamo malo više pažnje sasvim dobrodošao. Uostalom radi se o jednome danu, a ne o 3 tjedna pa da ne možete otići u kino bez da sjedite pored klinaca koji se cmaču, a vi ronite suze i oplakujete svoje srednjoškolske dane.
Dakle, svi vi nesretnici koji ste taj dan odlučili provesti s kantom piletine u ruci i paketom maramica gledajući Love actually ili pjevajući Unbreak my heart pod tušem na koljenima uz glasne ridaje, sami ste si krivi.
Moja poruka glasi : „Uzmi pare i odi staroj kupi cvijet, ti derište malo!“
