Kako to uvijek u životu biva, često se događa da nam je uvijek draža nečija tuđa situacija. Ono što se događa nama, uglavnom zanemarujemo isto tako zanemarujući koliko smo zapravo sretni.
Upravo to može se primjeniti i na posao.
U današnje vrijeme, kada mnogi žude za poslom i žele raditi bilo što, samo da rade i da za to budu plaćeni, postoje i oni koji rade, ali time su iznimno nezadovoljni i često su zbog toga depresivni ne shvaćajući da bi netko drugi možda dao sve da ima taj posao.
No upravo iz tog razloga što su mnoge tvrtke u ovo doba krize smanjile broj zaposlenih, oni koji su ostali na svojim radnim mjestima preuzeli su odgovornost i posao koji bi inače obavljalo možda čak i nekoliko ljudi.
U kategoriji zaposlenih, a nesretnih, nalaze se upravo žene i mladi.
Velika odgovornost, još veća količina posla i previše radnih sati (koji ponekad nisu ni plaćeni) te ogromna količina stresa dovode do iznimne depresivnosti i nezadovoljstva.
Upravo zato, većini onih koji su zaposleni i pronalaze se u ovom opisu, teško je misliti pozitivno i biti sretan samo s činjenicom da su zaposleni.
Najveći problem leži upravo u previše radnih sati.
Kada radite više nego biste i zakonski smjeli, ali ste prisiljeni jer se bojite da biste mogli izgubiti radno mjesto, postoji nekoliko razloga zašto vrlo brzo i vrlo lako možete pasti u depresiju i u stanje iznimnog nezadovoljstva.
Kada radite više od 8 sati, ostaje vam vrlo malo slobodnog vremena kojeg biste htjeli iskoristiti za neke privatne interese.
Kada većinu svojega dana posvetite poslu, ostaje vam vrlo malo vremena za odmor i kvalitetan san.
Čak i kada napokon dođe vrijeme za spavanje, kada legnete u krevet razmišljate o poslu jednako kao i kada ujutro ustanete.
Samim time, polako se počinjete isključivati iz društvenog života, zapostavljate prijatelje, a ponekad i partnera, čak i ako živite zajedno.
Što možete učiniti?
Možda bi bilo pretjerano savjetovati vam kako biste jednostavno trebali reći NE, odbiti dodatne radne sate, pogotovo ako su neplaćeni, otići kući i uživati, jer bi to u današnjim prilikama bilo zaista preriskantno i nekako, prema našem mišljenju, nezahvalno.
Ono što bismo mi napravile, svakako bismo neprestano tražile drugi posao, pa čak i ako to moralo biti izvan granica Hrvatske, a do tada bismo pretrpjele koliko bismo mogle (no bitno je znati da ponekad zbog prevelike količine stresa i nezadovoljstva možete riskirati i zdravlje).
Bitno je znati i moći samoprocijeniti koliko možete izdržati, jer nijedan posao, ni jedna količina novca, ne može vam vratiti vaše zdravlje.
.jpg)
.jpg)
