Zašto smo nezadovoljni

Možemo li biti objektivni prema sebi ili ćemo glavu zabijati u pijesak?


Objavljeno: 06.02.2013.

Foto: Martina Herak
Pogledano: 2100 puta

Konačno smo, moja najbolja prijateljica i ja, uspjele provesti pola dana zajedno. Sjedeći tako u našem omiljenom zagrebačkom kafiću,nakon odlične večere, ispijajući bijelo vino, (između ostalog) dotakle smo se i teme VLASTITOG NEZADOVOLJSTVA.


Ono o čemu sam ja nedavno razmišljala upravo i jest vlastito nezadovoljstvo. Kad tad, svatko od nas, dođe u jednu životnu FAZU kada se prepuštamo situaciji, krivimo druge ili pak sjednemo, razmislimo, i pokušavamo shvatiti koji su uopće razlozi našeg sadašnjeg stanja. Najlakše je kriviti druge – no, budimo realni, većinom smo si sami za sve krivi.

Lako je prepustiti se situaciji – ali s druge strane, želimo li doista reći „Tako je kako je, biti će bolje“ ili pak uzeti stvari u svoje ruke, prokopati po odlukama, shvatiti zašto se uopće osjećamo kako se osjećamo, prestati sebe kriviti i konačno, reagirati?! Ono što pak većinu nas izjeda zapravo i jest grižnja savijesti, protiv koje sam se ja, očito, cijepila. Kao što za prolivenim mlijekom nećemo plakati, tako nas ni grižnja savijesti neće apsolutno nigdje odvesti. Samo ćemo izjedati sebe, a budimo iskreni, želimo li zaista biti samodestruktivne individue koje uporno pokušavaju promijeniti prošlost? Sumnjam.


Ne kažem da se nikada nisam kajala zbog svojih odluka. Mislim da to svi činimo. (Ako ništa drugo, barem dan nakon dobrog izlaska, a pod pojmom DOBAR IZLAZAK znamo na što mislim.) No dođu godine kada postanemo svjesniji posljedica svojih odluka i shvatimo kako su isprike, zapravo, instant riječi kojima pokušavamo zaboraviti nešto za čime se kajemo. Nekoliko sam puta izgovorila kako bih, da se i mogu vratiti u prošlost, ponovno napravila sve ono što sam napravila. Jasno, sve su nas greške i formirale u ovo što smo danas. Možda je ipak bolje da sve one „nikad više“ i „Zašto? Zašto? Zašto?“ pretvorimo u dobru školu. Kada konstantno krenemo griješiti i raditi uvijek iste greške, to se očito zove – glupost. Znači da smo daleko od zrelosti i da nas prijašnje iskustvo nije apsolutno ničem naučilo. A da bismo uspjeli, očito nekada moramo i pogriješiti.

Kako bismo inače znali što je ispravno? Nekada je pak najlakše staviti glavu u pijesak. Ali što uopće time dobivamo? Katkad doista moramo sjesti i malo razmisliti – možda pet minuta, možda sat vremena, ali na kraju krajeva – sebe bi trebali najviše voljeti zato nam svaka minuta razgovora sa samim sobom ne bi trebala predstavljati problem. Osim ako sebe ne volimo dovoljno, a to je onda druga priča o kojoj ne bih znala napisati čak ni dvije rečenice.

***

I tu smo, nas dvije, još dugo razgovarale o tome kako su nas greške očito naučile shvatiti, ako ne ono što želimo, onda barem onim što ne želimo. Vlastito nas nezadovoljstvo upravo podsjeća da smo negdje i pogriješili ili da nam život daje dobar test na kojem ćemo proći s peticom ili pak pasti – a čak i da padnemo, uvijek imamo mogućnost dizanja, sa ili bez posljedica, ovisi, naravno, opet o nama. Zapravo, uvijek imamo mogućnosti i to nekako, samoj sebi, stalno naglašavam.
Nekada nas, pak, tuđa ponašanja, očito izazvana nekim nezadovoljstvom, itekako mogu iznervirati. No s druge strane ne moramo biti toliko kritični – prijatelju ili partneru zasigurno ćemo dati savjet i podršku, no što smo sve spremni poduzeti kako bi sami sebi dali iskreni savjet? Možemo li ponekad biti objektivni prema svom nezadovoljstvu i trezveno sagledati problem? Naravno da možemo ali i za to je potrebno savršeno poznavati sebe, voljeti sebe i ne kažnjavati SEBE zbog nečega što nas je učinilo takvima u toj životnoj fazi.


Kada bi radila anketu među svojim prijateljima i poznanicima, zasigurno bi glavni razlog nezadovoljstva bila besparica. Nakon toga slijedi križić na rubrici – posao, no zasigurno bi i rubrika LJUBAV dobila poveći broj kvačica. „Ljudi su se nekako otuđili“ – rekla je A., naručujući još jednu čašu bijelog vina. „A i to je, opet, odraz njihova nezadovoljstva.“ Složila sam se. Kada sam prije nekoliko večeri svom prijatelju rekla kako sam nekako smirenija i povučenija no ikad, pitao me jesam li razmišljala o tome da možda – starim? Nikako to nisam uzela u obzir. Jasno, i s njim sam, (između ostalog) povukla razgovor o tome koliko smo uopće zadovoljni ovim što imamo i onim što nemamo. On radi dva posla i ne smatra se posebno zadovoljnim. Moja A. radi doista od jutra do mraka i opet nije sasvim zadovoljna. Ja sam predana svom magisteriju, već mjesecima pokušavam ušparati i 20 kuna i opet sam, s nekim stvarima, itekako nezadovoljna. No opet, važno je i u tim situacijama realno postaviti sliku – što je primarno a što sekundarno, jesmo li nezadovoljni zbog stvari koje i nisu toliko bitne za naš opstanak, jesmo li svi pomalo razmaženi ili samo žrtve današnjeg stanja u Državi, svijetu, žrtve vlastitih misli i vlastitih djela?


Čini mi se kako nikada nećemo biti potpuno zadovoljni. I onda smo, A. i ja, morale naručiti još jednu čašu vina i počele razgovarati o tome zašto smo uopće bile nezadovoljne u našim bivšim vezama i kakav bi uopće bio „savršen muškarac“ kojim bi mi doista i mogle biti zadovoljne. Nedavno sam o tome razgovarala sa svojm prijateljicom S., modnom novinarkom, koja me, sasvim jednostavno pitala: „Hera, što ti misliš – kakvog bi muškarca uopće vidjela pokraj mene?“ I tu sam krenula nabrajati. „Pa, iskreno, morao bi biti vrijedan tebe, ambiciozan, karizmatičan, zgodan, prije svega dobar i pažljiv, podrška, prijatelj i ok, morao bi imati smisao za humor jer mislim da je to itekako bitno.“ „Ok, nadam se da si se čula. To je ono što i ti želiš, očito.“ Očito.


Jasno, rekla sam joj kako bi takav muškarac bio vjerovatno spoj svih naših bivših – bilo bi savršeno kada bi od svih njih mogle spojiti one dobre osobine i stvoriti „princa“ kojim ćemo apsolutno biti – ZADOVOLJNE. I onda dolazim do slijedećeg zaključka – sumnjam kako bi i tada bile zadovoljne. Čak i kada pokraj sebe imamo nekoga tko nam udovoljava, nekoga s kim nam je lijepo provoditi vrijeme, mi ćemo vrlo vjerovatno naći nešto čime nećemo biti potpuno zadovoljne. Rijetko ćemo priznati kako ni mi nismo savršene i posljedicu odnosa krenuti tražiti duboko u nama. No na kraju, i ovdje je sve vrlo jednostavno – ako nismo spremni zatvoriti ponekad oči ili ako je izvor našeg nezadovoljstva naša razmaženost ili hir, tada vjerovatno naš partner zaslužuje zasigurno bolju osobu od nas. Ako s druge strane, naše nezadovoljstvo partnerom počinje od nas stvarati neurotična, antipatična, frustrirana bića, jasno nam je što ćemo onda učiniti. Pod time ne mislim na bacanje tostera u kadu dok nam se partner u njoj kupa, već iskreni pozdrav i zatvaranje vrata.


U većini slučajeva, naše NEZADOVOLJSTVO samo se reflektira na našeg partnera i ono što vidimo jest upravo slika nas – no, mi smo rijetko toga svjesni. I opet, nezadovoljni možemo biti stvarima za koje smo si sami „krivi“ – kažem „krivi“, zato jer nam se u nekom periodu nešto čini dovoljno dobro da bi na kraju shvatili kako to nije ono što želimo za sebe ili jednostavno, u tome prestanemo uživati. Nezadovoljni smo monotonijom života, nezadovoljni smo činjenicom da jesmo ovdje gdje jesmo.

I ovdje mogu spomenuti jednu lijepu misao: „Ako nisi zadovoljan, promijeni nešto – nisi drvo.“

A upravo nas često to nezadovoljstvo radi drvećem, nesvjesnima koliku moć zapravo imamo. Tužno je samo što toga često nismo ni svjesni.
 

Komentari
Agjamal by Martina Kuntić
Glamurozne haljine za ženu punu samopuzdanja i ženstvenosti...
 
Naperlajte se!
Prije 2439 dana Nakit mlade kreativke Ive Horvat...
Odličan saveznik u borbi
Prije 2611 dana Predstavljena je druga kolekcija Acro rokovnika ...
Ove jeseni spajamo nespojivo!
Druga večer KFWZ-a...
 
Moda u srcu Zagreba!
Prije 2327 dana Prva večer KFWZ-a...
Brazil pod nogama!
Prije 2341 dana Brazilski brand predstavio novu kolekciju...
Savršeni gel nokti bez
Isprobala sam - Catrice Ultra Stay & Gel Shine...
 
Tražite promjenu? Isprobajte ovaj
Prije 2416 dana Katerina Beauty Blog poslužit će vam kao inspiracija za pregršt novih make-up...
Ideal ljepote u visokom
Prije 2506 dana Drugi dio beauty reporta sa Smart Fashion Weeka...
Upravo je razina energije ono što nas čini više ili manje podložnima različitim ...
05.11.2012. | 15:50 | by Bioterapije
Milijuni žena diljem svijeta pate od predmenstrualnog sindroma. Bolovi, glavobolje, grčevi, umo...
05.11.2012. | 15:46 | by Bioterapije
Evo ovako..dečko i ja smo jakoooooo dugo skupa. Super se slažemo i obožavamo jedno drugo,i u k...
26.02.2012. | 08:55 | by Tinica88
Ha ne znam, nemam neko mišljenje konkretno... I dosta sam stidljiva......
11.02.2012. | 02:08 | by Tammy