Atina: Moj san u njezinom dekolteu

Kada snove o savršenoj ljubavi uništi komad obrađen u sepiji


Objavljeno: 29.10.2012.

Foto: Iven Mastin za MABO Fashion
Pogledano: 2223 puta

Život i ljubav su ponekad stvarno nevjerojatni. Paradoksalno je samo kako svi krenemo s vrlo sličnih pozicija, ali nas po putu, kao u igri "Čovječe ne ljuti se", poruše različiti pijuni. A srce… Ono je čini se postalo organ koji rentgen današnjice sve rijeđe očitava.

Kućica "start" u igri ljubavi toliko obećava. Smišljamo način kao ćemo jednom osvojiti New York, roniti Nilom, popeti se na Mount Everest.

 

Poznajemo se dugo i dobro. Volim ga i kad je nervozan i ljut, a sliježem ramenima kad je čangrizav. Meni je on poput glavnog lika iz ranih pjesama Bijelog dugmeta – znatiželjan i strastven, bori se protiv nepravde u svijetu. Smješka mi se kad onako bijesna k'o ris prebrzo govorim. Zna dobro da kod mene u stanu uvijek radi samo 5 od mogućih 10 sijalica, koliko obožavam svoju džezvu punu bijelog taloga od vapnenca u kojoj kuham kavu i da nemam dvije iste čaše. Voli me gledati dok kidam kruh na komadiće i umačem u jaje na oko, varam na kartama i budim ga zato što hrče. Čudi se mojoj ljubavi prema dijagramima, Excel tablici i "how to" vodičima… I jako dobro je svjestan kako će mu, ako "zezne štogod", trebati puno više od vina iz pravog godišta i karanfila u ruci da izgladi stvar!

Zaklinjemo se da smo drugačiji i svoji. Pa mada smo oboje poprilično neopterećeni formom, potrebno je ugoditi roditeljima... Stoga slijedi obavezan smjer i dobro poznata špranca – moderna ceremonija!

Potajno važem zaručnički prsten da vidim jel' teži od onog Ivaninog i odbrojavam dane kada ćemo konačno "potpisati" pred dragim Bogom i Republikom Hrvatskom. OK, malo me plaši breme doživotnog parenja, ali gle… Volim tog tipa. A u ostalom, bolje i doživotna monogamija nego postati dio te tužne statistike koju čine stare cure.

Svadba je velika. Prava. S hrvatskim barjakom na čelu kolone i krasno okićenom dvoranom lokalnog restorana. Ljudi se kljukaju kolačićima na našem vjenčanju, a uštogljeni rođaci uzvraćaju pozive jer su "naši starci isto išli njima".

Napravili smo dvoje djece, potrpali ih u sobe s Hello Kitty tapetama i svake noći spavamo zagrljeni.

A onda, polako i potajno zapuhali su neki drugi vjetrovi i oboje shvaćamo kako pjesma Bijelog dugmeta ipak traje svega 3 minute u koju nije stalo: prljavo posuđe, neopran veš, nenapravljen krevet i tisuće malih, sitnih znakova pažnje koji čine dobru pjesmu. Veza temeljena na povjerenju i razumijevanju odjednom je zazvučala poput reklame za neku banku.

Na scenu stupa tipičan ljubavni zaplet novog doba

On je izgubio i razum i pamćenje zaljubivši se u jednu od svojih petsto "frendica s Fejsa". Kaže da ju je poznavao – onako, iz viđenja… Pojavila se iznenada, poslala mu "rikvest" i pomela ga u trenutku. Tijelo osmišljeno za destabiliziranje finih oženjenih muškaraca, puna "petica" i savršeni zubi gledali su ga sa slike profila. Prvo su se malo "šerali", pa "lajkali", pa "četali"…

Par mjeseci kasnije, taj nesuđeni lik iz ranih pjesama Bijelog dugmeta zaljubljen je k'o tele u curu dobro obrađenu u sepia fotografiji! Već neko vrijeme sastaju se i rastaju se potajno i nesretno nikad ne spominjući sljedeći put. Pomalo mu to i odgovara… Bolje ovako, potiho… S jedne strane imati pouzdanu suprugu, a s druge strane veliku strast – obrađenu u fotošopu. Pun stomak i ravan trbuh!

A ja… Ja stojim i gledam kako se moj san o životu sa savršenim muškarcem topi u njezinom dekolteu.

Odlučujem učiniti – ništa. Nastavit ću raditi isto što sam radila i do tada. Oblačit ću se, jesti, oblačiti klince, kuhati, izdržati do večeri, spremiti klince u krevet i poljubit ih prije spavanja. Izdržati do ujutro... I tako iznova.

Ne, ovo nije moja priča, ali naprosto volim pisati u "ich formi". Nije, ali mogla bi biti… Jer život i sudbina su nepredvidivi i uvijek nas zaskoče i iznenade kada to najmanje očekujemo.

Osobno, ne vjerujem u klasičnu priču o dvije polovice. Nisam baš žena koja će, ako je propuh, s drugog kraja sobe trčat zatvorit prozor da joj se muž ne bi prehladio, niti ću najbolji komad mesa intuitivno prvo ponuditi njemu. Nisam čuvarica praga već prije da ću zapeti o isti i razbiti si nos.

Moja ljubav se možda piše malim slovom "lj", ali zato ima velike zamahe i čuješ ju jasno i glasno. Možda ne znam kako se to točno bude dio para, ali duboko vjerujem da se u moru drugih uvijek prepoznaju isti. Tada padaju maske i lutanje je gotovo.

Posljednjih mjeseci i sama nisam baš sva svoja, glupo se smješkam, stavila sam "roza naočale" i dižem u nebesa jednog tipa. Najradije bih se zaljepila za njega i piljila u jadnog čovjeka po cijeli božji dan. Gotovo sam uvjerena da bi mi svaka stručna osoba postavila neku dijagnozu. Ne znam je li taj zagrljaj za cijeli život, ali znam da je ovih dana baš on – onaj pravi.

I, ako me pitate, nemam pojma što bih točno napravila da mi sutra planove pomrsi neki "komad obrađen u sepiji" koji se uslikao odmah nakon što je kupio novi push up grudnjak i odlučio svoju ženstvenost dokumentirati fotkama na Fejsu.

Možda bih napravila ljubomornu scenu stoljeća, a možda bila patnica do kraja života.

Možda bih bila iznad situacije – ponosna i hladna, a možda se poslužila poticajem, inače dobro poznatim pod nazivom – "preklinjanje da me ne ostavi". Ne znam.

Možda bih stisnula zube, sredila stvar bez puno priče i naučila živjeti s tom svinjarijom na leđima, a možda bih se sakrila ispod kreveta i prebirala po kuglicama od krunice. Nemam blage…

U tome valjda leži moj šarm: ne znam uopće imam li ga.

Scenarij s krevetom i krunicom, iako privlačan, vrlo vjerojatno se nikad neće dogoditi. Poznavajući sebe pravit ću se da me svrbi nos i trljat oči da ne zaplačem. Manično ću raditi to-do listu: bit optimističnija, prestat psovat, stavljat hidratantnu kremu svaku večer, naći novog tipa, napisat knjigu, prestati pušiti, hranit se zdravo, počet meditirat…

U inat ću otić' i provodit sate na kavi s frajerom za kojeg me nimalo nije briga i razgovarati preko volje dok grickam vrh plastične žličice za kavu. A onda, onakva polujadna i nikakva, kod kuće cmizdrit sama. Mislit ću: hajde isplači se jednom zauvijek, iscijedi to tužno tijelo, osuši suze, a onda okreni list.

Ne, ne mislim da on treba izgubiti ljubav svog života samo zato što ja želim sačuvati svoj usrani situirani život. Ili zato jer se meni ne da seliti iz zajedničkog stana i kupovati sir i salamu u drugoj kvartovskoj trgovini.

I da, živim u uvjerenju da je sasvim legitimno da te netko više ne voli bez obzira što mu ništa konkretno loše u životu nisi učinio. Kao što mi je najzdravija stvar na svijetu da ja bez nekog osobitog razloga više ne volim njega.

Njegov novi izbor bi me sigurno bacio u očaj, ali na čudan način i umirio, jer puno mi je draže dosta patiti danas nego svaki put malo po malo i tako cijelog života… Mislim da je najstrašnije patiti svaki dan pomalo, jedva jedvice, gotovo neprimjetno, ali taman toliko da ti to sve pokvari.

Jasno mi je kako ponekad, osobito kad parovi imaju klince, treba biti pametan i pokušati spasiti stvar. Treba imati hrabrosti ogoliti sebe, razotkriti se, poniziti se, staviti se u drugi plan. Nekad jednostavno nije doba za doktrine već za praktično prosuđivanje. Na trenutak je potrebno zatvoriti oči pred istinom u korist viših ideala. Da, lijepo je imati svoj mir, svoju policu s knjigama, svoja pravila. Pogotovo kad cijeli život odrastaš u uvjerenju da ti je vlastita mater jedno strahovito monogamno biće.

No, zastrašuje me pomisao održavati vezu po svaku cijenu, pa čak i kad ne postoji više nikakva realna osnova za to. Nekad se jednostavno treba usuditi, baciti kocku, odigrati par polja i reći – Ovaj pijun danas leti van!

Ljudi ostaju godinama zajedno samo zato jer je nekada nekoliko konformista reklo da to tako treba biti. Individualna prosudba je tada nestala i brzo se razvila skupna norma koja se s vremenom ustalila. A sve da bismo kasnije mogli uživati u močvari vlastitog samozadovoljstva: "Naš brod je izdržao! Naš brod je izdržao! Jeeeee…".

Da, gospodo, izdržao je, ali pod koju cijenu? Žaljenje, kajanje, pukotine koje ne zarastaju... Nisu i neće, čak ni dok sa svojom praunučadi oko sebe budemo pozirali na zajedničkim fotografijama.

Ne, ne želim niti usamljenu starost, niti krhku nemoć dok sama ispijam čaj 2055. godine. Ali ako je to cijena jednog životnog puta bez laži i kukavičluka koji će mi se cijelo vrijeme motati pod nogama poput kakvog kućnog ljubimca, onda ću ju rado platiti. I ovaj tren ju – lajkam!

Imamo tehnologiju koja će ti salo iz guzice prebacit i napunit usne, poslati te na mjesec, starcu od 78 godina dati mogućnost erekcije – ali ni najnovija znanost ne može garantirati ljubav.

Dapače, u svijetu prepunom lajkanja i virtualnih simpatija, ljubav je danas na vrlo skliskom terenu… Ali ako na sve te svinjarije koje preživimo dođe samo jedan čovjek, ako bar jednu suzu poništi jedan iskreni osmijeh u 3D verziji, onda cijela borba ima nekog smisla.

Hm, a što kad bismo mogli s vlastitom prošlošću učiniti ctrl+Z/undo ili pritisnuti tipku "delete"?

Neka hvala, ja sam svoju spremila na hard disk. 

 

 

Pročitajte još i:

Atina: Mama d.o.o.

Atina: Gospođo, vraćam vam sina

Atina: Baš čaršijska posla

Komentari
I zato su svi
Gdje je nestala interakcija između muškaraca i žena?...
 
Prvi i zadnji spoj
Prije 3018 dana Što nikako ne smijete na prvome spoju...
To je taj, pravi
Prije 3029 dana Četiri pravila od kojih pravi đentlmen neće nikada odstupiti...
Zašto ti ne bi
Iznađi iz frend zone - od prijatelja do dečka...
 
Pasite se oči moje
Prije 2835 dana S njima bi voljele ostati zaglavljene u dizalu...
Zajedno u orgazmičke visine
Prije 2921 dana Nekoliko savjeta za pomoć pri postizanju vaginalnog orgazma...
Sada znam što znači
On je taj uz koga sam jednostavna, sretna i posebna...
 
Strah od nepoznatog
Prije 2801 dana Život je prepun različitosti, a ljepota je u očima promatrača...
Opasan pojam s dva
Prije 2944 dana Kako ostaviti ego sa strane i učiniti druge sretnijima...
Upravo je razina energije ono što nas čini više ili manje podložnima različitim ...
05.11.2012. | 15:50 | by Bioterapije
Milijuni žena diljem svijeta pate od predmenstrualnog sindroma. Bolovi, glavobolje, grčevi, umo...
05.11.2012. | 15:46 | by Bioterapije
Evo ovako..dečko i ja smo jakoooooo dugo skupa. Super se slažemo i obožavamo jedno drugo,i u k...
26.02.2012. | 08:55 | by Tinica88
Ha ne znam, nemam neko mišljenje konkretno... I dosta sam stidljiva......
11.02.2012. | 02:08 | by Tammy