Pokretač u nama

Sami smo „krivi“ za jutro kakvo imamo i noć koja nas dočekuje


Objavljeno: 20.03.2013.

Foto: Martina Herak
Pogledano: 2164 puta

Šetajući psa, upoznala sam nekoliko vlasnika pasa s kojima tu i tamo volim porazgovarati. Jasno, na početku su to bile priče o našim ljubimcima, njihovim navikama, s vremenom smo počeli razgovarati i o stanarima zgrada, osudili trovanje, one koji ne kupe kakice svojih pasa za sobom. Tu i tamo porazgovaramo o životnim problemima, jedna tema vodi drugoj. Nevjerojatno je koliko su ljudi, zapravo, usamljeni.

Tako je, nedavno, vlasnica šesnaestogodišnje pudlice pet minuta imala monolog o muškarcima, dajući mi do znanja kako smo mi žene same sebi dovoljne. Razočarana bivšim mužem i brakom koji je bio – kakav je bio, sa mnom je podijelila svaku frustraciju o suprotnom spolu. Ono što me pomalo rastužilo jest ipak da je ta vedra, simpatična šezdesetogodišnja dalmatinka pokazala određeni strah, svjesno ili ne, izgovorila je rečenicu „aj iden vanka, tlak mi pada, ako umren vani bar će me naći.“ Navodno je jedini urođen strah u ljudima onaj od – smrti.

Bojimo li se, ipak, da ćemo ju nekada dočekati sami? Mislim da je gotovo svakome ta misao barem jednom prozujala kroz glavu. Usamljenost. Zašto je toliko teško, ponekad, biti sam sa sobom? Da,  jesmo socijalna bića ali možemo li drugima pružiti potpunu predanost ako sami sa sobom ne možemo porazgovarati i prvenstveno prijateljstvo pružati svom liku i djelu?

Prije nekoliko godina živjela sam sama u centru grada, frustrirana ljubavnim životom, u bijegu od same sebe. Izdržala sam pola godine, nazvala svoju S., spairala se i išla živjeti s njom i još dvije cimerice. I Bogu hvala da jesam. Vjerovatno bi me vlastita dekadencija ošamarila nepovratno. S vremenom, odrastanjem i sazrijevanjem, došla sam do toga da svoj mir volim više od svega. Prirodno je da se čovjek u nekim godinama osamostali i da shvati da je on, i samo on, „kriv“ za jutro kakvo ima i noć koja ga dočekuje. Kao što u određenim godinama mladunčad životinja napušta svoje jazbine, tako i čovjek, ukoliko ima mogućnosti, želje, volje, napušta ono što je sigurno i s vremenom shvati da mu nitko više ne čuva leđa. „Vjetar u leđa“ dobar je izraz. „Ono što nas pokreće“...

Mislim da svatko treba imati taj mali pokretač u sebi, nešto što nas ispunjava, nešto što zovu – hobby. Vjerujem kako ima individua koji su dovoljno zauzeti svojim poslom da slobodno vrijeme koriste za opuštanje s obitelji, prijateljima, bla bla. I to je ok. I vjerojatno će se jedna mlada mama sa dvomjesečnim djetetom nasmijati misleći kako nema vremena ni za skidanje laka s noktiju, prije no što shvati da mjesec dana nije ni stigla nalakirati nokte.

Kada maknemo životne prioritete, kada stavimo na stranu zarađivanje za „kruh naš svagdašnji“, ostajemo mi sa svojim slobodnim vremenom s kojim možemo raditi što god poželimo. Sjećam se kako mi je nedavno prijateljica pričala o jednom dečku, a sličan razgovor potegla sam sa svojim prijateljem prije nekoliko dana; rečenica „on/ona nema hobby“ zvučala je iz jednih i drugih usta – užasavajuće. „Ma zamisli, on dođe s posla i gleda televiziju. Nema nikakvu drugu zanimaciju.“ I naravno, tu je stavljen križ.

Nemati nikakvih dodatnih ambicija“ izgovara se jednakim tonom kao „Nemati volju za životom“, „Nemati iza sebe dan radnog staža“. Zapravo, vjerovatno ne bi nikada za tim ni išla da se, eto, dvoje dragih ljudi u kratkom vremenskm peridu nije čudilo istoj stvari. S druge strane, postoji sindromzaboravljanja na sebe“, a izazvan je, naravno, zanemarivanjem onoga što nas istinski pokreće ili izražava. Naša vreća za boks ne mora nužno stajati u teretani – naš ispušni ventil može biti usko povezan s umjetnošću. Može, ali ne mora – nismo svi baš umjetnički tipovi, što je i dobro. Bacilo bi to, vjerujem, dozu banalnosti i bezvrijednosti na sve što ima veze s bilo kojom granom umjetnosti. Rijetki su oni koji, s druge strane, od svojih hobbya zarađuju ili ono za što su talentirani iskorištavaju na način da isključivo od toga i žive.

Kako god bilo, nikada nije kasno da nahranimo dušu onim što nam stavlja osmijeh na lice.

I nevjerojatno je koliko nas bavljenje onime što nas ispunjava doista može odvratiti od stvarnosti, od svega onoga što nas tišti ili muči. Koncentracija nam pomaže da živimo u sadašnjem trenutku koji nas, kako bi moja mama rekla, čini mirnima. I nakon te njezine rečenice, doista nađem natpis na kojem piše: „Pomisao na prošlost nas čini depresivnima, razmišljanje o budućnosti budi anksioznost. Život u sadašnjosti budi mir"

Moram vam priznati kako sam tek nedavno pokušavala to i prakticirati. Već kod prvog čitanja knjige shvatim da sam nakon dvije rečenice počela razmišljati o prošlosti, o onome što želim silno zaboraviti, o onome što me stvara nesretnom jer – teško je povjerovati da će nam se opet i brzo i bez imalo rada na sebi opet događati lijepe stvari. Kao što me prije par dana moj prijatelj V. pitao: „Jel doista moram tako nisko pasti da se počnu opet događati lijepe stvari?“, tako sam i ja, ponekad, zabrinuta da je odgovor potvrdan. A vjerojatno i nije.

Mi smo oni koji se s vremena na vrijeme zatvore jer mislimo kako je nemoguće da nakon kiše odmah dođe sunce, jer, naravno, moramo proći još tuču, snijeg i po koju pijavicu – a pod pijavicom vjerojatno i smatram sva ona silna bezvrijedna i jadna upucavanja nesigurnih i dosadnih osoba suprotnog spola. A nije tako. Vidimo ono što želimo vidjeti i opet ponavljam – ljepota je u očima promatrača, pa bez obzira o kojoj je ljepoti riječ – ona tjelesna, jasno, govori nam samo o vlastitoj površnosti. I dok vam pišem, gledam kako je nakon jučerašnje kiše došlo prekrasno sunce, iako sam se ja, naravno, prošetala do dućana u najdebljoj jakni.

Mislim da je vrijeme da skinemo debele jakne s kapuljačama i u ormaru „nas“ nađemo ono nešto najšarenije i najprpošnije, jer, proljeće nam napokon kuca na vrata i sigurna sam kako će nam, osim osmijeha, na lice staviti i nekoliko poljubaca.
 

Komentari
Ove jeseni spajamo nespojivo!
Druga večer KFWZ-a...
 
Moda u srcu Zagreba!
Prije 2196 dana Prva večer KFWZ-a...
Brazil pod nogama!
Prije 2210 dana Brazilski brand predstavio novu kolekciju...
Agjamal by Martina Kuntić
Glamurozne haljine za ženu punu samopuzdanja i ženstvenosti...
 
Naperlajte se!
Prije 2307 dana Nakit mlade kreativke Ive Horvat...
Odličan saveznik u borbi
Prije 2479 dana Predstavljena je druga kolekcija Acro rokovnika ...
Savršeni gel nokti bez
Isprobala sam - Catrice Ultra Stay & Gel Shine...
 
Tražite promjenu? Isprobajte ovaj
Prije 2285 dana Katerina Beauty Blog poslužit će vam kao inspiracija za pregršt novih make-up...
Ideal ljepote u visokom
Prije 2375 dana Drugi dio beauty reporta sa Smart Fashion Weeka...
Upravo je razina energije ono što nas čini više ili manje podložnima različitim ...
05.11.2012. | 15:50 | by Bioterapije
Milijuni žena diljem svijeta pate od predmenstrualnog sindroma. Bolovi, glavobolje, grčevi, umo...
05.11.2012. | 15:46 | by Bioterapije
Evo ovako..dečko i ja smo jakoooooo dugo skupa. Super se slažemo i obožavamo jedno drugo,i u k...
26.02.2012. | 08:55 | by Tinica88
Ha ne znam, nemam neko mišljenje konkretno... I dosta sam stidljiva......
11.02.2012. | 02:08 | by Tammy